AGRESIJA JNA NA HRVATSKU 1991. - Planovi, pripreme i provedba

O knjizi AGRESIJA JNA NA HRVATSKU 1991. - Planovi, pripreme i provedba

Danas u hrvatskoj historiografiji egzistira čitav pregršt knjiga i članaka (popularnih, stručnih i znanstvenih) koji se bave raznim aspektima Domovinskog rata (ratnim operacijama, sjećanjima sudionika, ratnim zločinima…itd), ali rijetko išta od navedenog daje presjek glavnih događaja iz presudne 1991. godine. Upravo zato je temeljna svrha ove knjige davanje sinteze glavnih događanja kroz prizmu, sa jedne strane Jugoslavenske narodne armije, a sa druge strane hrvatskih obrambenih snaga (temeljne i specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova RH, Zbora narodne garde te potom Hrvatske vojske i postrojbi Narodne zaštite).

Glavni protivnik (uz asistenciju postrojbi pobunjenih Srba) hrvatskim obrambenim snagama te 1991. godine bila je Jugoslavenska narodna armija (JNA). Upravo iz navedenog razloga prvi dio knjige posvećen je genezi JNA od 1945. do 1991. godine. To se u prvom redu odnosi na objašnjenje doktrine i koncepcije predviđene uporabe JNA u slučaju oružanog konflikta, a potom i na promjene ustroja koje su pratile navedene promjene u doktrini i koncepciji uporabe JNA. Posebno poglavlje u prvom dijelu knjige posvećeno je detaljnom opisu razmještaja (dislokacije) postrojbi JNA (kopnene vojske, ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane te ratne mornarice) na ozemlju Republike Hrvatske te 1991. godine. Ovo je iznimno važno jer se na temelju navedenog razmještaja postrojbi JNA može dobiti detaljan uvid sa kojim postrojbama je JNA raspolagala za provedbu svog zamišljenog ratnog cilja.

Drugi dio knjige opisuje ratna djelovanja JNA protiv Republike Hrvatske. Da bi shvatili položaj i ulogu koju će JNA imati 1991. godine dana je geneza procesa transformacije JNA od čuvara i garanta jugoslavenske opstojnosti do glavnog pomagača u pokušaju provedbe plana o stvaranju zamišljene velike Srbije. Upravo sa ciljem provedbe navedenog plana Generalštab (Glavni stožer) JNA je isplanirao napadnu operaciju protiv Republike Hrvatske sa radikalnim ciljem te potom izvršio ojačavanje već postojećih snaga na području Hrvatske dovođenjem novih postrojbi. Međutim, ozbiljno podcjenjivanje snage otpora te jedinstva i upornosti hrvatskih branitelja dovodi do propasti napadne operacije JNA.

Budući je vrh JNA bio uvjeren u uspjeh napadne operacije nije poduzeo mjere za osiguranje proboja svojih postrojbi iz blokiranih vojarni u dubini područja Republike Hrvatske. Predaja niza navedenih vojarni te skladišnih objekata JNA donijeti će Hrvatskoj vojsci onu potrebnu ravnotežu u opremljenosti vojnom tehnikom da će svaki budući pokušaj pokretanja opsežne napadne operacije postati neizvediv. Kao rezultat propasti napadne operacije JNA je prisiljena prihvatiti realnost postojanja Republike Hrvatske te nakon pregovora sa hrvatskom stranom dolazi do povlačenja preostalih postrojbi sa neokupiranih područja Hrvatske, u prvoj fazi, na okupirana područja, a nakon dolaska snaga UN-a, sa hrvatskih okupiranih područja, uglavnom na područje Bosne i Hercegovine.

Tako je Republika Hrvatska preživjela i dočekala početak 1992. godine sa trećinom svoga ozemlja pod okupacijom i nadzorom snaga pobunjenih Srba. Svojom uspješnom obranom većeg dijela svoga ozemlja Republika Hrvatska je zorno pokazala i dokazala da zaslužuje imati svoju neovisnost, a dolaskom snaga UN-a uspostavljen je relativni mir koji je Hrvatska vojska iskoristila za svoje jačanje kako u doktrinarnom i koncepcijskom smislu (u potpunosti odbacujući doktrinu i koncepciju JNA) tako i u ustrojbenom te tehničkom pogledu. Sve navedeno dovesti će 1995. godine do pobijednosnih vojnih poduhvata „Bljesak“ i „Oluja“, a koji će potom biti temelj za provedbu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. godine, čime će Republika Hrvatska uspostaviti svoj suverenitet na čitavom svom ozemlju.