ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ

O knjizi ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ

Fenomen fra Andrije Kačića Miošića prati više od četvrt tisućljeća hrvatsku književnu povijest i kritiku, kulturologiju i sociologiju, a njegov je Razgovor ugodni naroda slovinskoga trajna, zagonetna i neiscrpna tema. Medu ostalim i zbog toga što je iz njega proizišao, trajao i učvrstio se jedan vid književnoga stvaranja kod Hrvata, nezaobilazan u svakoj ozbiljnijoj prosudbi hrvatske književnosti i kulture općenito.
Više je razloga Kačićevu istaknutom mjestu u hrvatskoj kulturi. Da je ovaj učeni fratar radio samo kao svećenik na pastoralnom, teološkom i filozofijskom području, vjerojatno bi ostao tek malo poznat i priznat djelatnik kakvih je bilo podosta u sedamstoljctnoj djelatnosti hrvatskih franjevaca u „Bosni Srebrenoj"1. Franjevačka je bogata djelatnost nastavljena i nakon diobe Provincije {22. I. l 735), i u istoimenoj provinciji i u novonastaloj dalmatinskoj Franjevačkoj provinciji „Sv. Raja", koja se od 1743. nazvala „Presvetog Otkupitelja". Prije Račića tu djelovahu mnogi franjevci, vrsni pastoralci i pisci, da se spomenu samo važniji: Matija Divković, Pavao Papić, Pavao Posilović, Stjepan Matijević, Ivan Bandulavić, Ivan Ančić, Štipan Margitić, Lovro Sitović, Toma Babić, Filip Grabovac.2 ....