BALKAN TRANZIT

O knjizi BALKAN TRANZIT

ZEMLJA ORLOVA: Zahrđalost Drača; Povratak unatrag: sastanak u Tirani; Korçe: uspomene na jednu francusku gimnaziju ?
ODISEJEV POGLED: Jedna noć u Florini; Makedonsko sunce; Povratak unatrag: Sarajevska bilježnica; Uhode u Bitoli; Sveti Arahnđeli; Skopje pod udarcem blikade; Tjeskoba u Tetovu ?
ZEMLJA BEZ OSMJEHA: Bugarski glasovi... i francuski; Philippopoli-Plovdiv; Crno more; Sveti četverokut; Most prijateljstva ?
RUMUNJSKI KRAJOLIK NAKON ZIME: Zalaz sunca na delti.
Nisam, ali su mnogi moji prijatelji vjerovali u to, naročito nakon tog famoznog Titovog "ne" Staljinizmu. Neki su čak išli i na radne akcije, osobno su se angažirali na stvari socijalizma i slično. Ni kao izdavač nisam objavljivao djela vezana uz Jugoslaviju. Naprosto se tako dogodilo. No, oduvijek sam bio uvjereni antistaljinist, a kako mi je rat u Alžiru odredio mladost, glavna mi je preokupacija bila antikolonijalistička politika.
Kažite nam nešto o vašoj knjižari u Parizu koja je pedesetih i šezdesetih bila kultno mjesto francuskih intelektualaca?
Moja je obitelj sudjelovala u Pokretu otpora, pa su mi te ideje od malena bile bliske. Na tim sam se idejnim temeljima angažirao i protiv francuske intervencije u Alžiru. Uostalom, moji prijatelji i ja bili smo u godinama kad smo trebali ići na front, pa smo se i u tome opirali. Smatram da je naš otpor tada ipak bio oblik patriotizma, jer smo se suprotstavljali francuskom hegemonizmu. Što se tiče idejnog utjecaja na nas, tu je prednjačio Sartre, ali samo u onom dijelu u kojem govori o angažmanu intelektualaca, slobodi i drugim temama o kojima je pisao četrdesetih godina. No, s njegovim stavovima vezanim uz SSSR nisam se slagao. Važan nam je bio i Camus i njegova vizija morala.
Bilo je i fizičkih obračuna između vas i onih koji su bili za rat u Alžiru?
Moja je knjižara slučajno postala središtem okupljanja protivnika tog rata. Imao sam 25 godina i počeo sam izdavati proturatne knjige i svjedočanstva demobiliziranih francuskih vojnika o tom ratu. Nakon toga su uslijedili napadi i na mene osobno i na moju knjižaru. I službena mi je politika bila nenaklonjena. Čak su mi zabranjivali knjige koje sam objavljivao. No, cijelu sam situaciju htio primiriti, nisam želio da stvari eskaliraju. Tako se i sam De Gaulle zainteresirao za cijelu stvar rekavši da se Voltairea ne stavlja u zatvor, misleći naravno na Sartrea. Čak je kazao da u zatvor ne može ni sin članova Pokreta otpora, misleći na mene.