- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- književna teorija
- BARTOL INHOF - prilozi sa znanstvenog kolokvija
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
BARTOL INHOF - prilozi sa znanstvenog kolokvija
O knjizi BARTOL INHOF - prilozi sa znanstvenog kolokvija
Bartol Inhof (1866. – 1945) vjerojatno je najpoznatiji kao urednik Vijenca na samome kraju 19. stoljeća, gdje često uvršćuje i tekstove autora rane hrvatske Moderne, preda im se u svojim zasebnim kritikama uglavnom usmjerava oštrim prigovorima.
Inhof piše kratke prozne oblike s osloncem na kako on to kaže “pjesmu u prozi” Slavonska šuma Josipa Kozarca, te na svojevrsni postupak bidermajer-karikaturalnih sličica (Helena Voda, Vera Erl).
Osim tih kraćih proza piše nekoliko stihovnih parodija od kojih je najpoznatija Muderis s intertekstom Preradovića (Ružica Pšihistal)
Kao kritičar piše o Josipu Kozarcu, Vjenceslavu Novaku, Mati Vodopiću, Eugenu Kumičiću, Simi Matavulju i drugima. Najčešće piše o proznim tekstovima i tu se vrlo iscrpno zadržava dok u pisanju o poeziji postupa više nego ekonomično (Helena Voda i Goran Rem).
Inhof svojim kritikama domeće i kraće osvrt na jezik, gdje se kreće između stilističkih i jezičnopolitičkih pitanja (Sanda Ham).
Od osobitoga kulturalnoga značaja je njegova kazališna kritika, u kojoj se bavi užedramskim postavima i dramatizacijskim izvedbama kao i glazbeno-scenskim ostvarenjima (Kristina Peternai).
Inhof je vrlo plodan feljtonista, gdje je umješan u tkanju političkih, kulturnih, scenskih i recepcijskih fragmenata. Zanimljivo je da u feljtonistici izvodi i svojevrsnu dramatizaciju informacija kojima se bavi. Upravu tu, na tlu feljtonistike, prepoznajemo Inhofov polemički žanr, kojim dolazi i u Matoševo okružje.
Inhof je značajan urednik, kritičar, prozaik i feljtonist iz razdoblja hrvatskoga Fin de sieclea.
Zbornik radova o Bartolu Inhofu, koji je plodom Znanstvenoga kolokvija održanoga 2000. u njegovim rodnim Nijemcima, iscrpno i pažljivo prelistava udio Inhofa u hrvatskoj književnosti i kulturi.