BRANKO BALIĆ

O knjizi BRANKO BALIĆ

„U užem smislu estetska kvaliteta Balićeva djela svrstava ga među ponajbolje hrvatske fotografe svoje generacije, i to ne samo u djelokrugu fotografa prvenstveno posvećenih snimanju materijalne kulturne baštine (u Balićevoj generaciji to su Nenad Gattin i Krešimir Tadić), već i u društvu drugih snažnih autorskih osobnosti u ovom području stvaralaštva, poput Marije Braut ili Mladena Tudora. Nadalje, uslijed širokog raspona tema kojima se kao fotograf bavio, Balićev opus pruža primjerno svjedočanstvo o društvenoj i kulturnoj ulozi fotografije općenito – predodžba povijesnoga vremena, način na koji je ono doživljavalo sama sebe, bitno su određeni upravo pogledom fotoaparata, koji je rijetko puko dokumentaran, a mnogo češće, ako ne i uvijek, sustvarateljski – podrazumijeva specifičnu interpretaciju viđenoga. Napokon, Balićev fotografski opus predstavlja važan povijesni izvor za istraživanje kulturno-umjetničkog, ali i društvenog života razdoblja u kojem je djelovao (od kraja 50-ih do sredine 70-ih godina), što potvrđuje i redovito korištenje njegovih fotografija kao vizualnog materijala u raznim publikacijama. Svime navedenim bavi se središnji tekst u knjizi Sandre Križić Roban, povjesničarke umjetnosti koja je u svome znanstvenom radu (između ostaloga) posvećena povijesti fotografije u Hrvatskoj, kao i teorijskim aspektima ovoga medija; tekst Irene Šimić bavi se pak Balićevom ostavštinom kao arhivskim fotografskim materijalom.“ Iz recenzije Ivane Mance