BURA NA MODROM JEZERU

O knjizi BURA NA MODROM JEZERU

Možemo kazati da ju je autor sastavio prema iskustvima svojih najbližih, objektivno, pritom izrazivši onu ljudsku toplinu, bliskost i povezanost prema akterima te priče, redom prema svojim najbližima: ocu, majci, stričevima, djedovima, bakama, susjedima… Odrazivši je unekoliko i iščezavajućim jezikom, i mitovima… Reklo bi se da je riječ o zrelom, ljudskom pogledu na minule događaje o kojima još nije postignuta suglasnost u našemu društvu, a možda se i neće postići; riječ je o bolnom razdoblju tragedija, nezacijeljenih rana. Imajući na umu kako je snaga pisane riječi od neprocjenjiva značenja u našim traganjima za mirom, ovaj roman stiže kao nova vijest, autentično svjedočanstvo, ili i „drugo mišljenje“, kako bi se reklo u medicinskom žargonu. On će uz imotske pisce, Raosa, Gudelja, Matišića, Žužula, Marinovića, Mladena Vukovića… objašnjavati mikrokozmos, nudeći autentičnu sliku nasuprot čestim stereotipima o Imoćanima kao neosjetljivim i isključivim ljudima u konstruktima površnih medijskih pamfleta. „Pjesnik nalazi riječ i kroz sebe objašnjava narod“ (Bela Hamvas), što je možda najvažnija uloga književnosti.