- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- proza
- ostala proza
- ČETIRI GRANE MABINOGIJA
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
ČETIRI GRANE MABINOGIJA
O knjizi ČETIRI GRANE MABINOGIJA
»Smatra se da se radi o autoru kojemu je bio važan moralni kod ponašanja, o čovjeku koji je stavljao snažan naglasak na prijateljstvo i na mir. Kao sredstvo za iskaz svojih ideja koristio je priče i tradicije iz prošlosti te je svojoj suvremenoj publici prenosio određeni etički sustav. Njegovo je najveće postignuće karakterizacija - u njoj se možda najjasnije ogledaju autorov genij i njegov vlastiti stvaralački dar. S druge pak strane, smatra se da se radi o čovjeku duboko uronjenu u narativne tehnike tradicionalnoga pripovijedanja. Priče mu imaju epizodičnu strukturu, pri čemu je simetrična kompozicija također mogla igrati ulogu. Štoviše, trodijelna struktura i zalihost uobičajena su obilježja njegove naracije. Stil pisanoga teksta odaje utjecaj usmenoga. Kroz cijeli tekst naglasak je na kronološkome slijedu i na aditivnome stilu. Ključnu ulogu ima dijalog, zajedno s govornim oznakama. To su doista obilježja za koja su mnogi znanstvenici utvrdili da su karakteristična za usmene tekstove. Ja također smatram da se autor oslanja na inventar tradicionalnih verbalnih uzoraka odnosno formula, što je opet tehnika povezana s usmenom izvedbom. Teorija je, dakle, da su obilježja uobičajena za cyvarwydd značajno utjecala na autora, te da je umijeće usmenoga pripovjedača ostavilo traga na pisanim pričama, Pedcir Ceincj Mabinogi smatraju se jednim od klasika velške književnosti. Njihov je autor nadareni pisac, kojemu je usmena tradicija vrelo iz kojega crpi stil i gradu, no ipak se tim izvorima poslužio za svoje stvaralačke književne ciljeve. Njegova snaga leži u pozornosti koju posvećuje detaljima (što se očituje u preciznu odabiru rijeci), u pažljivu prikazu likova, u spretnoj upotrebi dijaloga - on je doista pravi majstor velške proze. Uspješno varira tempo i intenzitet dramatičnosti svoga pripovijedanja te nam podastire vječno promjenljiv splet događaja. Ne zanimaju ga retorički uresi ni hiperbole - on piše više ekonomično i sugestivno, a manje opisno. Svojom prozom pripovijeda nam niz uzbudljivih i dramatičnih priča.«