ČOVJEK I INSTITUCIJE

O knjizi ČOVJEK I INSTITUCIJE

Knjiga Arnolda Gehlena Čovjek i institucije nadovezuje se na Weberovu Sociologiju religije i njegove pojmove kulta rođenog iz orgijastike i mimičnog demonskog čarobnjaštva kao redovitog izvora svih sustava mitova. S takvih polazišta Gehlen problematizira bitnost fenomena institucija u društvu kroz sljedeća poglavlja: institucije, problemi arhajskih kultura, tri načina djelovanja i tri svjetonazora, te posljednje čovjek i institucije. U povijesti čovječanstva postojala su tri velika kulturna praga: prijelaz s lovačkog i sakupljačkog života na sjedilaštvo i ratarsku kulturu; proboj monoteističkih religija, nevidljivog boga, s posljedicom kultne neutralizacije izvanjskog svijeta; te proboj industrijsko-tehničke kulture star oko 250 godina. Svaka od tih velikih promjena mijenjala je i strukturu svijesti čovječanstva. Institucije za Gehlena nisu odnosi utvrđeni ugovorom ili suvremeno rečeno konsenzusom, niti su segmenti socijalne zbilje zagarantirani funkcijom, niti pak proizlaze iz neke posebne ili objektivne umnosti. Institucije su veliki poretci i sudbine, daleko trajnije od nas, a u njih se ljudi upuštaju otvorenih očiju za neku višu vrstu slobode. One nastaju iza leđa aktera ljudskoga života i svojih tvoraca i u tom pogledu nastaju spontano.