DESET DOLAZAKA

O knjizi DESET DOLAZAKA

Stati! Odmah stati! Nikakvo upuštanje u igru riječima, koja onda priziva unutarnji glas,
njegovu beskrajnu drskost... Ovako, jedna riječ povlači drugu, druga treću i onda sve to skupa buja i grana se u nezaustavljiv šapat, koji neprestano mami i rastače šutnju, pokazujući da uopće nije lako šutjeti tamo unutra, ne govoriti sa samom sobom, a besmisleni savjeti po novinama svejedno pozivaju bez prestanka ljude na razgovor - razgovor s partnerom, djetetom, majkom, ocem, sobom i svojom prošlošću, kao da je u beskrajnom blebetanju izlaz kojim se svatko mora i može poslužiti... Dosta! Čvrsto stiskanje šake, duboki uzdah, stiskanje kapaka, presjek koji unosi nakratko tamu u oči, a onda podizanje kapaka, brzo koračanje, odlučni pokreti tijela -oni se jedini mogu nositi s unutarnjim glasom koji zaista nije lako ušutkati!
Na tom unutarnjem glasu temelje se mnoge pripovijetke iz ove zbirke: na pomnjivom osluškivanju i bilježenju najsuptilnijih i najskrovitijih titraja bića.

  U trenutku kad se oko sveznajućeg pripovjedača usredotoči na detalje ili bizarnosti naizgled obične, čak sive ili nevidljive, svakodnevice, život se pretvara u umijeće pripovijedanja. Za vješta pripovjedača, nema nevažne teme. Bilo da se bavi sjećanjima na djetinjstvo, bilo da problematizira odnos/ne odnos prijateljstva između dviju žena ili su(p)rotstavlja urbano i mitsko u suvremenom čovjeku, Vesna Biga umije, u pjesništvu odnjegovanom ekonomičnošću izričaja, postići efekt očuđenja u čitatelja.
Pripovijetka Deset dolazaka, prema kojoj je zbirka nazvana, zapravo je niz fragmenata objedinjenih temom Dolaska: dolaska individue u mjesto gdje se očekuje da stvari otpočnu; ili iščekivanjem da se ostvari ono što će otpočeti dolaskom Drugog, nemoći pred usudom... Dolasci-odlasci često predstavljaju nemogućnost da se stigne do željenog cilja. Katkad pak, to je iščekivanje dolaska nečeg neželjenog a neizbježnog, po nekad samo čežnja da očekivanim dolaskom nekog ili nečeg "budućnost" konačno otpočne.

Ukratko, moglo bi se reći kako priče, u najširem smislu, govore o raznim potragama za svojim mjestom u svijetu, ili pak potragama za oblicima komunikacije, kako s Drugim tako i s vlastitim svijetom, koji se često na konfliktan način dodiruje sa svijetom Drugih i Drugog.