DIZAJN I NEZAVISNA KULTURA

O knjizi DIZAJN I NEZAVISNA KULTURA

Budući da se dizajn pokazao kao važan partner nezavisnoj kulturi bilo je važno ispitati njihovu vezu koju Maroje Mrduljaš tumači ‘kroz nastojanje da se oba polja međusobno podupiru i uzajamno potvrđuju upravo kroz zajednički poziv za društvenim napretkom’. Publikaciju otvara tekst Nezavisna kultura u Hrvatskoj (1990-2010) Dee Vidović u kojem bez namjere da napravi sveobuhvatan uvid u razvojne aspekte nezavisne kulture, pokušava naznačiti tijek njenog razvoja te ponuditi na daljnju nadopunu svoja, ponegdje i vrlo subjektivna, panoramska i problemska razmatranja i analize značenja i uloge rada ovog kulturnog polja.

Maroje Mrduljaš u svom tekstu Dizajn i nezavisna kultura analizira inovativne i istraživačke koncepcije i estetike u dizajnu vizualnih komunikacija u području alternativnih, progresivnih i nezavisnih društvenih, posebno kulturnih praksi. Uz ocrtavanje pojedinih povijesnih referenci, Mrduljaš razmatra period od sredine 1980-ih do danas, prateći razne tendencije i mijene na dizajnerskoj sceni koje su specifične za Hrvatsku ali su i refleksija internacionalnih tendencija. Riječ je o periodu kada dizajnerska disciplina doživljava ekspanziju kao društveni fenomen ali i u Hrvatskoj prolazi kroz fazu strukovne konsolidacije. U kronološko-problemskoj analizi, Mrduljaš raspoznaje poveznice između nezavisne kulture i grafičkog dizana, a unutar specifičnih okolnosti ‘trajnog stanja nestabilnosti društvenog konteksta’ u Hrvatskoj. Taj često sinergijski suodnos se razvija kroz dva osnovna pravca: prvi se odnosi na izgradnju i kultiviranje suvremenog vizualnog jezika kojim medijski komuniciraju različiti protagonisti i prakse u okviru polja nezavisne kulture, a drugi na proširenje polja dizajna unutar kojeg se osmišljavaju cjeloviti projekti i akcije čime dizajn zauzima aktivniju i samostalniju društvenu ulogu. Dakako, na taj način ocrtan je samo jedan dio tendencija koje su doprinijele razvoju dizajnerske discipline, no uz konstataciju da se većina istraživačkih iskoraka u dizajnu u Hrvatskoj razvijalo upravo kroz rad, na različite načine, vezan za dinamično i fluidno heterogeno polje koje se danas uobičava označavati kao nezavisna kultura. Heterogenost estetika i pristupa tih praksi svakako govori o vitalnosti hrvatske dizajnerske zajednice koja u razvoju nezavisnih i progresivnih društvenih i kulturnih inicijativa sudjeluje kao važan akter.