- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- poezija
- DJELOMIČNO TU
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi DJELOMIČNO TU
Haninove pjesme često će biti temeljene na oneobičavanju nekog svakodnevnog mikro-događaja ili pojave, nerijetko uz specifični paralogički, apsurdu inklinirajući okvir. Asistirat će mu hiperbola, groteska i realizirana metafora. Tehničko i mehaničko ravnopravan su entitet u njihovom svijetu, bilo da je riječ o digitalnoj sferi, ili analognoj aparaturi. Ideja tijela kao stroja jedan je od njihovih metaforičkih temelja. U protagonista je tako ugrađen scuba stroj, a od svijeta ga dijeli skafander od kože. Ova opčinjenost neživim predmetima proteže se i na najintimniju sferu: spavali smo s iglicom u postelji / a ujutro smo ustali izbodeni i zajedno s čajnikom pištali, reći će u opisu odnosa, u drugom sastavku srca su izrijekom označena kao umjetna, a i rastanak ljubavnika prelomljen je kroz čovjek-mašina prizmu: ručica mlinca za kavu stegnuta je / u oproštajnom stisku. Citatom se možemo poslužiti i pri pokušaju uopćavanja: nastupilo je stoljeće mikrovalnih, došla je epoha / teflona. Dionicima Haninovog pjesničkog univerzuma možda je zaista tako, u okrilju tehno-utopije (ili distopije), uspjelo pobjeći od sudbine. Opetovano se također u pjesmama javljaju motivi vode, ponekad zabljesnu toponimi boemsko-umjetničke Rige (bar Chomsky) i druge prepoznatljive gradske vedute, a Haninove su stihovne vratolomije redovito humorno obojene i podvučene bockavom ironijom.
Njegovo miješanje registara, jukstaponiranje i kontrastiranje afektivnog i rutinskog, uzvišenog i banalnog, distanciranog i zaigranog, rezultira dinamičnim kompozicijama snažne geste i zvučne fraze. Pjesmama čiji glas u kontekstu pjesničkog polja u kojem se ovaj prijevod pojavljuje rezonira kao razglednica iz osjetno drukčije fundirane tradicije – živo i recepcijske rutine lišeno. Točno u tom je nužnost sličnih, još uvijek nažalost suviše rijetkih izdanja.
Marko Pogačar