- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- proza
- ostala proza
- DNEVNIK IZ UTROBE
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
DNEVNIK IZ UTROBE
O knjizi DNEVNIK IZ UTROBE
Moje pisanje je sporo, mučno i tavorno baš kao i život koji mi je dodijeljen ili sam ga sam izabrao - svejedno je. Šest dana je proteklo otkako sam počeo da pišem dnevnik i od tada nisam sjeo za kompjuter. Zašto?! Jer nisam mogao! Jer mi je život u posljednjih skoro godinu dana postao paklen, težak i napet. Medicinski rečeno: borim se anksioznošću i dubokom depresijom. Ne mogu opušteno da šetam jer mi je povrijeđena psihomotorika, a glavu mi bombarduju negativne misli nad kojima jedva uspijevam vladati.
Liječim se Helexom, Zoloftom i meditacijom. Pijem kamilicu zaslađenu prirodnim medom.
U tridesetprvoj godini života, nakon različitih poslova kojima sam se bavio (piljarstvo, građevinarstvo, distributerstvo, vođenje salona zabave...), potražujem tridesetak hiljada konvertibilnih maraka, a dugujem oko deset... Svoja potraživanja nikako ne uspijevam naplatiti, a sa mojim povjeriocima još je teže: zovu me, proganjaju, prozivaju, prijete... Naravno da ih ne interesuje to što ja svoje novce ne mogu da nadoknadim jer bih istog trena platio sve svoje dugove, po potrebi i sa kamatnom naknadom...
Mislim da nisam nepošten, a ispao sam najnepošteniji. Mislim da nisam bezobziran, a ispao sam kradljivac. Držim da sam se istinski trudio kako da u svakom pravcu ispoštujem "fair play", a nazivaju me prevarantom, nesposobnjakovićem, gubitnikom i budalom. Naravno, kada te drugi smatraju takvim onda je nebitno šta misliš o sebi i cijeli jedan povoljan svijet, kojeg si tako dugo i s pažnjom stvarao, ruši se kao pješčana kula na vjetru, bez oslonca i zdrave temeljnosti, ruši se naprasno, naizgled nepovratno...