DRUGI SUSRET

O knjizi DRUGI SUSRET

Istina je da se, u posljednjih desetak godina, nizom novopokrenutih biblioteka nastojalo upozoriti na brojne nedovoljno pročitane hrvatske pisce, ali je isto tako istina da još do danas mnogi od njih nisu postali predmetom pažljivijeg proučavanja povjesničara hrvatske književnosti. Jedno od takvih imena je i pjesnik, prozaik, publicist, književni i kazališni kritičar, autor brojnih radiodrama i filmskih scenarija, urednik časopisa Odjek, stalni kritičar Oslobođenja, scenarist i koscenarist igranih i dokumentarnih filmova, dugogodišnji direktor Festivala malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, Luka Pavliovic (Rači-novci kraj Županje, 1932. - Sarajevo, 1982.). Slutim da su i oni koji su pratili njegovo sudjelovanje u kazališnom životu, o čemu svjedoče relevantne knjige Pozorišnih hronika (Sarajevo; 1966., 1972., 1978.), manje upućeni u druge forme Pavlovićeva literarnoga izražavanja. I sama sam si, u trenutku kad me gospodin Goran Pavlovič zamolio za pisanje pogovora knjizi pjesama i proze Luke Pavloviča, postavila pitanje: Je li riječ o osobi koju su katkada znale spomenuti moje kolege teatrolozi? Telefonski poziv iz Drenovaca sugerirao mi je da je riječ o još jednom našem Slavoncu kojega je potrebno oteti zaboravu. Dvadesetak godina sustavnog i kontinuiranog praćenja kazališnih zbivanja zasjenilo je, u očima književnoga svijeta, Pavlovicev pjesnički i prozni rad, discipline s kojima je kročio u prostore pisane umjetnosti.