DRUŠTVENA I KULTURNA DINAMIKA

O knjizi - DRUŠTVENA I KULTURNA DINAMIKA

Studija promjena u velikim sustavima umjetnosti, istine, etike, prava i društvenih odnosa

Utjecajna studija promjena u velikim sustavima umjetnosti, istine, etike, prava i društvenih odnosa, koja predstavlja generalni pogled na razvoj ljudskih društava i kultura, autorov je najvažniji doprinos sociološkoj znanosti ocijenjen kao "dojmljiv pokušaj primjene kvantitativnih metoda na povijesni materijal, te stvaranja postavki o grčko-rimskoj i zapadnoj civilizaciji koje imaju i predikativnu i eksplanatornu valjanost". Autor navodi tri osnovna principa na temelju kojih se može shvaćati priroda svijeta - osjetilni, ideacijski i idealistički. Smatra da su sociokulturni fenomeni zasnovani na integriranom pogledu na svijet koji naziva mentalitetima, te da se povijest može gledati kao niz promjena od jednog kulturnog sustava na drugi, jer se svaki sustav iscrpljuje svojom unutarnjom logikom dosežući limite preko kojih ne može prijeći.

Ideja o komplementarnosti središnja je za razumijevanje Društvene i kulturne dinamike, u kojoj Sorokin razlikuje sociokulturne sustave od onih bioloških. Za razliku od bioloških organizama, civilizacije nisu savršeno integrirane, stoga one ne propadaju niti umiru, kao što bi Oswald Spengler htio da vjerujemo. One radije prolaze kroz fazne promjene. Najdublje promjene prije izviru iz vrijednosnog sustava kulture negoli iz institucijskih činitelja ili kao posljedica djelovanja velikih ličnosti. Tomu je razlog što je kulturni sustav temeljniji i sveobuhvatniji od društvenog sustava (u ovoj se točki Sorokin oštro suprotstavlja Marxu) ili pak sustava ličnosti.

Sorokin, Pitirim Aleksandrovič, američki sociolog ruskog podrijetla (Turja kraj Siktivkara, Rusija, 21. I. 1889 – Winchester, Massachusetts, 10. II. 1968). God. 1917. bio član vlade A. Kerenskoga. Nakon emigracije u SAD profesor na Sveučilištu Minnesota (1924–30), a 1930–55. profesor sociologije na Harvardovu sveučilištu. Razvio je tipologiju sociokulturnih sustava s obzirom na kulturne norme koje pretežu u pojedinom sustavu. Sorokin tako razlikuje: senzorni (sensate) temeljni sustav (supersystem), u kojem preteže osjetilna istina, ideacijski (ideational), u kojem je istina funkcija vjere, te idealistički, u kojem se istina spoznaje razumom. Za senzorne kulture karakteristični su npr. materijalizam, etika sreće, empirizam i dr. Prema Sorokinu, ta se tri tipa kultura ciklički smjenjuju, a upravo je u XX. st. »senzorna« kultura doživjela svoj vrhunac. Djela: Društvena pokretljivost (Social Mobility, 1927), Društvena i kulturna dinamika (Social and Cultural Dynamics, I–IV, 1937–41), Društvo, kultura i ličnost (Society, Culture and Personality, 1947), Suvremene sociološke teorije (Sociological Theories of Today, 1966) i dr. (enciklopedija.hr)

Uzrok nadritma ideacijske, idealističke i osjetilne faze u grčko-rimskom i zapadnom kulturnom nadsustavu, ulomak