DUBROVAČKE SREDNJOVJEKOVNE ZLATARSKE TEME

O knjizi DUBROVAČKE SREDNJOVJEKOVNE ZLATARSKE TEME

Dubrovnik je vječna tema, a na području povijesti umjetnosti neiscrpno vrelo. Zlatarstvo, a osobito sakralno zlatarstvo, nikada nije sustavno promišljano u cjelovitosti interdisciplinarnog istraživanja. Ovdje se donosi niz spoznaja mukotrpno istrgnutih iz skrivenih kutaka sakristija i riznica. Tako se prvi put u cjelini od šest starokršćanskih moćnika razmatra skupina s otoka Lopuda, upoznaje prvi poznati dubrovački zlatar Nikola Papac i njegova sačuvana umjetnina. Isto tako, obrađena je oltarna pala – sačuvani reljef svetog Vlaha iz njegove crkve. Prikaz svetog Vlaha stoljećima je utkan u sve sastavnice kulturne baštine Dubrovnika. Njegov je lik tijekom dugog niza stoljeća omiljena likovna tema u primijenjenoj umjetnosti, a najstariji Svečev lik sačuvan je u Dubrovniku na moćniku glave sv. Vlaha. Dolazak moći sv. Vlaha zbio se, prema lokalnoj tradiciji, u vrijeme bizantskog cara Konstantina VIII. (1025.—1028.), nasljednika velikog Bazilija II., koji je učvrstio granice Carstva mačem i diplomacijom, te u vrijeme gradskog suca Lampridija i nadbiskupa Vitala. Vrijeme Vitalova nadbiskupovanja bilo je važno za sudbinu Dubrovnika kao regionalnog središta i zbog preklapanja političkih i crkvenih interesa. Nazočnost moći sv. Vlaha u tom razdoblju potvrđuje njegovu iznimnu važnost za bizantsku politiku na jadranskom području. Danas se samo na osnovi iznimno škrtih povijesnih izvora može zamisliti trenutak kada je u grad Ragusium došao srebrni moćnik sa zlatnim emajlima jer u prvom sačuvanom popisu moći iz 1335. godine stoji: “Capud Beati Blasijepi. inbacino argeti (argenti)”. Ragusium se, preuzevši novog sveca zaštitnika, koji je zamijenio ratničke svece sv. Srđa i sv. Bakha, te Pankracija i ostale, od bizantskog castruma s vojnom posadom emancipirao u glavno gradsko središte Gornje Dalmacije, za koje je bilo potrebno imati zagovor moćnog sveca – biskupa.

Zlatarstvo, a naročito sakralno zlatarstvo, nije nikada sustavno promišljano u cjelovitosti interdisciplinarnog istraživanja. Autor je na nov i suvremen način multidisciplinarno obradio posve nepoznate teme, a što je posebno važno, prvi su put na znanstveno vidjelo izišli desetci srednjovjekovnih umjetnina od plemenitih kovina. Prvi se put u cjelini od šest starokršćanskih moćnika razmatra skupina s otoka Lopuda, upoznaje prvi poznati dubrovački zlatar Nikola Papac sa sačuvanom umjetninom, obrađena je oltarna pala – sačuvani reljef sv. Vlaha iz Parčeve crkve… Emajlni reljefi s moćnika sv. Vlaha otkrili su začudno bajkovit svijet XI. i XII. stoljeća, potvrđujući kult sv. Petilovrijenaca početkom XII. stoljeća. Relikviologija kao posebna pomoćna disciplina potvrdila je postojanje moćnika koje spominje car-pisac Konstantin VII. Porfirogenet, ali prvi je put uočen jedinstveni moćnik sv. Križa iz X. stoljeća u Moćniku dubrovačke prvostolnice. Brojne zlatarske teme iz visokog srednjeg vijeka
prikazuju Dubrovnik kao važan europski centar zlatarstva.
Dr. sc. Tomislav Šeparović

Stvarajući sveobuhvatnu kulturološku studiju o ovom slabo poznatom i gotovo nevidljivom umjetničkom mikrokozmosu čija je vrijednost obrnuto proporcionalna dosadašnjoj površnoj valorizaciji, Lupis daje sveobuhvatan znanstveni zaron u magmu zlatnih i srebrenih talina, u maglicu brušenja dragog i poludragog kamenja, koralja, biserja i sedefa pretvorenih, bolje rečeno, međusobno sklopljenih u zanatske i umjetničke oblike, otkrivajući, za našu kulturnoumjetničku baštinu, slabo ili nikako poznato blago naših, prvenstveno sakralnih riznica i u doslovnom i u prenesenom značenju. (…) Zapanjujući je to umjetnički izričaj koji uvijek ima jednu zadaću: vlastitim jezikom naglasiti teološki ili još bolje liturgijski, ponekad i paraliturgijski čin štovanja pri čemu je votivni čimbenik u pravilu nezaobilazan. U nijednom umjetničkom stvaralačkom činu kao u sakralnom zlatarstvu ne očituje se tolika povezanost materije i duhovnog sadržaja. Nema prikladnijih od usjajenih površina plemenitih kovina i dragih kamenova za slutnju idealnog zrcaljenja svetopavlovskog “praga nade” pred kojim s ove strane vječnosti makar naslućujemo taborovsku svjetlost Stvoritelja. Ova knjiga govori upravo o ovozemnom odsjaju kroz zlatom i srebrom materijaliziranu molitvu: “Svjetlost vječna svijetlila im Gospodine” u novom Jeruzalemu kako nas Otkrivenje uči: “Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu.”
Dr. sc. Branko Matulić

Omot / Impresum / Sadržaj

Uvod

Sažetak
Summary
Izvori i literatura
Popis likovnih priloga
O autoru
About the Author