DVANAESTA KUĆA

O knjizi DVANAESTA KUĆA

Ovdje imamo posla s nadarenom ali i obijesnom spisateljicom, koja se poigrava svojim likovima, baca ih po pozornici života, ne libeći se čak ni toga da ih umori. Kako je svjesna da to nije u redu, nalazi zamjensku aktivnost pa na sceni imamo dvostruku terapiju. Ona progovara ne samo iz svoje, već i iz naših podsvijesti – dramatično, tragično, erotično, katkad dozlaboga komično. Narav i rodno mjesto njene superiorne komike nije moguće detektirati, pojavljuje se spontano i prirodno, iz samosvijesti autoričina eskapizma. Ona iz života bježi u roman, a njeni likovi, životnošću svojih naravi, iz romana iskaču nazad u život otkrivajući nemogućnost kontrole. Ne treba sumnjati da su napisani vlastitom krvlju, kako bi rekao Zweig. Smijemo se do suza, plačemo do smijeha – takav je to roman.