ENCIKLOPEDIJA PODMORNIČKOG RATA NA SREDOZEMLJU 1914.-1918. - KNJIGA PRVA - JADRANSKO MORE

O knjizi ENCIKLOPEDIJA PODMORNIČKOG RATA NA SREDOZEMLJU 1914.-1918. - KNJIGA PRVA - JADRANSKO MORE

Za dvije prve pomorske velesile, Englesku i Njemačku, Jadransko more bilo je tijekom cijelog rata od sekundarnog značaja. Zbog zemljopisnih karakteristika, relativno velike dužine i male širine morskog bojišta na kojem nije bilo sukoba teških eskadri, protivnici su dali prednost akcijama manjih plovnih jedinica, sposobnima nanijeti protivniku velike štete uz male rizike za ljudstvo i ratni materijal. Najveće pojedinačne uspjehe postigle su upravo male jedinice, podmornice Središnjih sila i talijanski MAS-ovi na strani Antante. Unatoč velikom broju i relativno čestim krstarenjima Antantinih podmornica, rezultati su bili više nego skromni, posebice u odnosu na pretrpljene gubitke. Antanta je u borbenim akcijama na Jadranskom moru izgubila ukupno 11 podmornica (Jalea, Medusa, Giacinto Pullino, Nereide, W 4, Ballila, Bernoulli, Circe, Curie, Fresnel i Monge), jedna je potopljena zabunom (H 5), a dvije su se nasukale i nisu bile popravljene (Zoea i Galeleo Ferraris). Trojni savez izgubio je na Jadranu od djelovanja Antantinih podmornica jedan pomoćni ratni brod (SMS Pelagosa) i tri podmornice (UC 24, UB 52 i Ub. 20). Uzroci neuspjeha Antante u podmorničkom ratu na Jadranu višestruki su.