FILOZOFIJA UMJETNOSTI

O knjizi FILOZOFIJA UMJETNOSTI

Filozofsko djelo F. W. J. Schellinga jedna je od ključnih etapa u povijesti filozofije. Schelling je predstavnik tzv. klasičnoga njemačkog idealizma i obično se navodi kao treći u nizu: Kant, Fichte, Schelling, Hegel. Uz Hegela i Holderlina, on je pokazao da je umjetnost jedno od najistaknutijih područja ljudskoga djelovanja te da joj pripada veoma značajno mjesto u svijetu ideja. U svojem djelu Sistem transcendentalnog idealizma (objavljen u hrvatskom prijevodu 1965.) Schelling je izložio sistem transcendentalne filozofije koja završava umjetnošću koja cijeloga čovjeka dovodi do spoznaje onoga najvišega. Ideja sistema transcendentalne filozofije vjerojatno nije ono što danas, mimo povijesnog značenja, čini Schellingovu filozofiju aktualnom, nego je upravo njegovo shvaćanje čuda umjetnosti, njegova filozofija za koju se danas smatra da je jedna od kompleksnijih pa je stoga nerijetko i krivo shvaćena. Schellingova Filozofija umjetnosti objavljena je prvi put 1859. iz rukopisne ostavštine, a izdavač navodi da sam Schelling nije namjeravao zasnovati estetiku kao posebnu disciplinu. Za hrvatsku čitateljsku publiku knjigu je s njemačkoga filozofski stručno i kvalificirano preveo Marijan Cipra. Schellingova Filozofija umjetnosti dijeli se na: Uvod, Opći dio filozofije umjetnosti i Posebni dio filozofije umjetnosti. U Uvodu Schelling obrazlaže mogućnost filozofije umjetnosti kao znanosti svega u formi umjetnosti. U umjetnosti je moguće iskustvo apsolutnoga. U Općem dijelu izložena je konstrukcija umjetnosti u njezinoj općenitosti, odnosno pokazuje se da je filozofija umjetnosti moguća jer je ona konstrukcija univerzuma u formi umjetnosti. U Posebnom dijelu Filozofije umjetnosti izložena je konstrukcija posebnih umjetničkih formi kao ugrađivanje beskonačnoga u konačno, u dva niza: realnom (muzika, slikarstvo, plastika) i idealnom (lirika, ep, drama). Tu su posebno važna Schellingova tumačenja i ocjene Shakespearea, Dantea i Goethea. Za Schellinga je umjetnost ono najviše do čega se čovjek može uzdići  je istodobno vječno otkrivanje apsolutnoga u ono konačno. Filozofija umjetnosti pravi je organon filozofije i završetak cjelokupne filozofije transcendentalnog idealizma. Umjetnost je estetički zor koji uspostavlja identitet izvornoga intelektualnog zora i upozorava na granice znanosti.