- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- Autori
- Gyula Illyés
Superknjižara
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
Prikaži više
Prikaži manje
Antikvarijat
Prikaži više
Prikaži manje
Autor Illyés, Gyula
Madžarski književnik (Felsörácegres, 2. XI. 1902 – Budimpešta, 4. IV. 1983). Sudionik (1919) revolucionarnog pokreta Béle Kúna; bio je u emigraciji (do 1926) u Parizu, gdje je upoznao predstavnike avangarde, posebice nadrealiste. Nakon povratka surađivao s M. Babitsom, odnosno časopisom Nyugat. Plodan pisac u gotovo svim književnim vrstama, isprva društveno angažiran pa disident; začetnik tzv. pokreta narodnih pisaca. Njegovu liriku obilježava suzdržana čuvstvenost, intelektualizam često potaknut osjećajem nacionalne pogibelji, te, u kasnijim godinama, naglašeni intimizam. Zbirke: Teška zemlja (Nehéz föld, 1928), Redovi otave (Sarjurendek, 1930), Nove pjesme (Új versek, 1961), Moje čaše (Poharaim, 1967) i dr. Kao socijalni revolucionar, osobito zaokupljen stradanjima madžarskoga seljaštva, istaknuo se sociografskim romanom s elementima autobiografije Narod pustara (Puszták népe, 1936). Društvenu zbilju kao odnos morala i vlasti izražava u dramama Dósza György (1956), Miljenik (Kegyenc, 1963) i dr. Napisao je (1936) zapaženu biografiju o S. Petőfiju, pisao je eseje, priče za djecu; 1980. objavio je zbirku madžarskih pučkih priča.
Illyés, Gyula. Hrvatska enciklopedija