- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- HAMLET
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

O knjizi HAMLET
Dramu Hamlet velikoga engleskoga dramatičara Williama Shakespearea na (varaždinski) je kajkavski preveo i hrvatskoj javnosti ponudio glumac, prevoditelj i leksikograf Tomislav Lipljin (1937. – 2008.). Predstava je premijerno izvedena 27. prosinca 1998. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Varaždinu, u režiji Vladimira Gerića.
Osim što je objavio opsežni Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora (2002.), Tomislav Lipljin na kajkavski je hrvatski preveo još jednu Shakespeareovu dramu, Puno larme a za ništ (Mnogo vike ni za što / Much Ado About Nothing), te također Vsakoviča (Jedermann) Huga von Hofmannsthala.
Njegovi su prijevodi Shakespearea (kao i Hofmannsthala) na kajkavski pokazali da kajkavsko narječje, kao jedno od triju hrvatskih narječja, u sklopu cjeline hrvatskoga susustavlja (dijasistema), ne samo da je u stanju izraziti svu složenost, veličinu i snagu Shakespeareove dramske riječi, nego štoviše, a to se vidi posebice u Hamletu, da može izdržati i ujedno – samo sobom – iznijeti sav tragični πάϑος koji se nalazi u jednome od najvećih i najznamenitijih dramskih djela u cjelokupnoj povijesti svjetske književnosti.
Stoga je Lipljinov prijevod Hamleta i drugih velikih dramskih djela potrebno objaviti, ne samo zbog njih samih, tj. zbog njihove očevidne vrijednosti, nego i zato da kao neka vrsta poticaja posluže drugim prevoditeljima, kako bi i se sami okušali u prevođenju književnih klasika na taj neobično izražajan i »sočan«, jak i prodoran, a istodobno topao hrvatski sustav.