HERETIČKO BOGOSLOVLJE

O knjizi HERETIČKO BOGOSLOVLJE

Uspostavili smo, tako, vezu Žitja Konstantinova 13 s Jeremijinom Pričom o drvetu križa, i to posredstvom bogumilskih motiva u obama djelima, motiva koji izgleda da su jednaki, ali su ipak nešto drugačije prikazani. Na jednak način uspjeli smo uspostaviti vezu između Jeremijine Priče o drvetu križa i Wolframova Parzivala, kao i između Žitja Konstantinova 13 i Wolframova Parzivala, također uvijek na temelju i posredstvom motiva koji su bogumilske heretičke prirode. Ako je tomu tako, a znamo da su slavenska djela starija od Wolframova Parzivala, ostaje nam kao mogućnost tvrdnja da su slavenska djela potakla razvitak srednjovisokonjemačke književnosti, to jest da su bila, ili mogla biti, jedan od primarnih poticaja za njezin razvitak.
Danas se pretpostavljaju i uzimaju naravnima međusobni doticaji među Orijentom i Bizantom, Bizantom i balkanskim narodima, i uopće slavenskim narodima i, na kraju, između njih i europskog Zapada. Pretpostavlja se jedinstvo i kontinuiranost heretičkih strujanja u srednjem vijeku, a i govori se o širokom pokretu “neomaniheizma”, ostvarenom posredstvom balkanskih bogumila, čime se smatra potrebnim i dokazivanje postojanja povijesnih odnosa među ovim narodima. Mi smo postojanje tih odnosa pokušali dokazati usporedbom heretičkih elemenata u hrvatskim srednjovjekovnim apokrifima s onima u srednjovisokonjemačkoj književnosti. No, nastojali smo naznačiti i moguće putove kojima su te dvije književnosti mogle doći u bliži dodir. Gledano s povijesnog aspekta, pavlićani, bogumili i balkanske heretičke crkve čine karike jednoga lanca, povezanoga od trenutka kad je paulicijanizam stvorio bogumilizam koji će, pak, dati život katarskom pokretu na srednjovjekovnom Zapadu.
Isto tako, gledano s motrišta književnih izvora, legenda o gralu našla se najkasnije u 10. stoljeću u Žitju Konstantinovu, u glavi 13., znatno prije nego li se pojavila na Zapadu. Njezin interpret Konstantin Ćiril izgleda da je u općeprihvaćene crkvene istine uvrstio i neke heretičke elemente, ideje bogumilskog podrijetla, a ti su povezani s temom grala. Čini se da je heretičke gralske motive proširio i na druga svoja djela (na gralske motive iz 13. glave navezuju se i motivi iz hrvatskoglagoljske himne Hrst vskrse iz mrtvih, koje se autorstvo pripisuje Konstantinu Ćirilu), a ta su se djela širila po zemljama u kojima je utjecaj Svete Braće bio jak. Tako, najprije, srednjovjekovnom heretičkom Bosnom, a naročito kod Bosanskih krstjana putom i načinom analognim Jeremijinu. Preko Bosne su potom motivi legende o gralu vjerojatno dospjeli i na Zapad, prvenstveno katarima. Time počeci slavenske pismenosti i književnosti poprimaju novu, važnu ulogu i postaju dijelom i uzorom, pa čak i izvorom, važnim motivima kasnosrednjovjekovne europske književnosti, posebice srednjovisokonjemačke.