HERMENEUTIKA INDUVIDUALNOSTI I ONTOLOŠKI STRUKTURALIZAM

O knjizi HERMENEUTIKA INDUVIDUALNOSTI I ONTOLOŠKI STRUKTURALIZAM

Hermeneutika individualnosti inzistira na nesvodivosti individuuma i na ranjivosti (pa i zavisnosti) svakoga poretka od ’nekazivog’, što će reći od individualnog stvaralaštva. Ona je jedno od najvažnijih upozorenja ontološkom strukturalizmu (svakoj varijanti hegelijanizma) da ostane vjeran sebi i da se ne oda strasti taksonomijske egzemplifikacije. Svojom metodom (hermeneutskim krugom), hermeneutika individualnosti potiče ontološko-strukturalističku znanost o književnosti na što temeljitije povezivanje strukturalne analize sa strukturalnom sintezom. Na sličan način na koji hermeneutika promatra dio u vezi sa cjelinom da bi se od cjeline vratila dijelu, na sličan način na koji Sartre sjedinjuje ’regresivnu analizu’ s ’progresivnom sintezom’, i ontološki strukturalizam kombinira analizu sa sintezom ne bi li došao do idealne metodološke mreže koja odražava strukturalni poredak a optimalno opkoljava idiolekt.