HERMESOV POUČAK

O knjizi HERMESOV POUČAK

U kojoj su se mjeri naši pretci oslanjali na epistemološku djelatnost kako bi si međusobno na najfunkcionalniji (iako nerijetko kad i po život opasan) način prenosili misli i osjećaje, što je zaokupljalo dušu, misli i srce u razdoblju koje je od našeg stoljećima udaljeno i kojim se je to božanstvima klanjalo, ukazuje nam Hermesov poučak koji se po prvi put ukazuje suvremenom čitatelju.
Nedavno otkriće arhiva poprimit će tako neslućene dimenzije u kojima bi se mogli prepoznati svi štovatelji antičkog svijeta, počevši od studenata i sveučilišnih profesora, poštanskih službenika i jezikoslovaca, pa sve tamo do političara.
Hermes je glasnik bogova, božansku je riječ prenosio smrtnicima, nerijetko kad po svojoj volji izvrćući informaciju, neki bi rekli lažljivac. Sinonim za tranziciju, pokret, lokalni, globalnih razmjera. Zaštitnik putnika i trgovine, ali i lopova, mistifikator, izvanserijški komunikator, kombinacija je antičkog spin doktora i suvremenog i-Pod nomada. Zaštitnik je kućnog svoda kao i čudotvornih pronalazaka, a u slobodno vrijeme tezgari kao vodič duša podzemnim svjetovima.
Otkrivao sam ga prevodeći raskošno izvorište bogate tekstualne baštine kojeg mi u zalog ostavi moj predak Alexandrus. Postavke su Hermesovog poučka: antički trijalog Moždani sudar Montesquieua & Montypytonovaca (+Alexandrusov dnevnik) koji je izmičući zubalu vremena stigao eto i do nas i spis Homo komini ludusi (+Ispovijest ne(o)suđenog gurua) u kojem se upoznajemo s načinom na kojem je naposljetku raspleten zapleten zaplet, a čitanje se potonjeg odražava i na išćitavanje prethodnog.