- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- politika
- HOMO AEQUALIS
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi HOMO AEQUALIS
U kapitalnom djelu Homo hierarchicus. Ogled o sustavu kasta (1967) Dumont nam predstavlja Indiju kao obrnutu sliku Zapada. Indijsko je društvo viđeno kao holistički svijet u kojem zajednica tvori najvišu vrijednost, a pojedinac egzistira kao rubni pojam. Tome je oprečno zapadno individualističko i egalitarno društvo, u kojemu je pojedinac temeljno načelo društvene organizacije. U takvom komparativnom ključu, u djelu Homo aequalis riječ je o "ekonomskoj ideologiji" zapadnog društva, koja je tematizirana kao ključna razlikovna značajka zapadnih društava, kao glavno obilježje njihove modernosti. Ta je ideologija skup ideja i vrijednosti koje su nastale iz emancipacije i dominacije ekonomske sfere društvenog života. Moderna autonomizacija ekonomije uvjetovana je pojavom ideološke koncepcije modernog individualizma. Rekonstrukcija geneze i procvata ekonomske ideologije kreće se od Quesnaya i fiziokratske ekonomske doktrine, preko Lockea, Mandevillea i Smitha do Marxa i njegove kritike političke ekonomije. Premda je Quesnay "učinio prvi korak", a Locke bio prvi dosljedni individualist, presudnu ulogu u tom procesu ima Adam Smith, "Luther političke ekonomije" (Marx). Marx je pak ekonomsku ideologiju doveo do njezine maksimalne moći i rasprostranjenosti, do njezina ispunjenja i procvata.
Louis Dumont (1911-1998), francuski antropolog i etnolog, učenik Marcela Maussa. Od 1948. do 1950. na prvom je studijskom boravku u Indiji. Od 1951. do 1955. predavač je na Institutu socijalne antropologije u Oxfordu. Godine 1955. u Parizu je obranio državni doktorat i imenovan voditeljem studija na l'École pratique des hautes études (katedra "Sociologija Indije"), gdje će ostati sve do umirovljenja. Na toj instituciji osniva Centar za indijske studije u društvenim znanostima. Od 1955. do 1957. drugi put studijski boravi u Indiji. Između 1955. i 1967. objavljuje veliki broj radova kojima se afirmira kao vrhunski znalac indijskog društva i civilizacije.