HRVATSKI JEZIK U TEORIJI I PRIMJENI

O knjizi HRVATSKI JEZIK U TEORIJI I PRIMJENI

Knjiga Hrvatski jezik u teoriji i primjeni Tomislava Ćužića podijeljena je u četiri dijela: Jezično normiranje – pravopisna/ortografološka perspektiva, Funkcionalnostilska i translatološka perspektiva, Jezik kroz nastavu (i kontrasti) i Kontrastivna tablica koji se sastoje od deset poglavlja. Autor na orginalan način objedinjuje teme opće jezične teorije (opće lingvistike) i teorije jezične primjene (primijenjena lingvistika). Primijenjenu lingvistiku autor poima u proširenom značenju (i to uvodno obrazlaže) „jezikoslovnoga prostora koji okuplja spoznaje iz različitih manje ili više povezanih disciplina ili poddisciplina“, odnosno „kao širok spektar uporabnih modela interdisciplinarnoga tipa“. U takav teorijski okvir autor potom smješta tri veće, neupitno relevantne jezikoslovne teme: o jezičnome normiranju (na primjeru pravopisne norme), o funkcionalnoj stilistici i translatologiji te o glotodidaktici.