IKAROV PODSJETNIK 1-2

O knjizi IKAROV PODSJETNIK 1-2

Emmanuel Weingrass je sjedio u crvenoj loži od sintetičke kože s reljefnim uzorcima, u društvu s krupnim vlasnikom cafea u Mesa Verde. Mannyju su prošla dva sata bila vrlo naporna; nekako su ga podsjećala na one lude dane u Parizu kad je radio s Mossadom. Sadašnja situacija nije ni blizu tako melodramatična, a njegovi protivnici jedva da su smrtonosni, ali on je ipak stariji čovjek koji mora ići s jednog na drugo mjesto, a da ga ne vide ili zaustave. U Parizu je morao pobjeći od terorističkih izvidnika, a da ga ne opaze, od Sacre-Coeura do Boulevarda de la Madeleine; ovdje, u Coloradu, morao je od Evanove kuće stići u gradić Mesa Verde, a da ga ne zaustavi i pritvori vlastiti tim bolničarki; sve su ga odreda gnjavile opasnostima koje prijete izvan kuće.

- Kako si im uspio umaći? - upita ga Gonzales-Gonzales, vlasnik kafića, dok je Weingrassu točio čašu whiskyja.
- Druga najstarija potreba civiliziranog čovjeka je potreba za privatnošću, Gee-Gee. Toalet. Otišao sam u toalet i ispuzao kroz prozor.....