IZ TRIJU STOLJEĆA HRVATSKOG STANDARNOG JEZIKA - II prošireno izdanje

O knjizi IZ TRIJU STOLJEĆA HRVATSKOG STANDARNOG JEZIKA - II prošireno izdanje

Sve do sedamdesetih godina XX. stoljeca u jezikoslovnoj je kroatistici prevladavalo uvjerenje kako je hrvatski književni/standardni jezik marom hrvatskih preporoditelja stvoren potkraj tridesetih i u četrdesetim godi-nama XIX. stoljeca, dakle u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda. Pored promjena koje su u to vrijeme doživjeli hrvatska književnost, hrvatski javni i kulturni život, postanku spomenutoga uvjerenja pogodovali su i neki dogadaji za koje se s pravom može reći da su iznimno važni za oblikovanje jedinstvenoga, općehrvatskoga standardnoga jezika. A takvi su događaji, nesumnjivo, ustaljenje slovopisnih preinaka na osnovi dvaju Gajevih prijed-loga (iz godina 1830. i 1835.) i sve očitija, a ubrzo i potpuna prevlast što-kavice, cemu su pripomogle jezične »predradnje« bosanskih, dalmatinskih i slavonskih pisaca u XVIII. stoljeću i oduševljenost jezikom starije hrvatske književnosti i hrvatskim književnicima u Dubrovniku.
Ovdje se ne smije prešutjeti činjenica da je teza o prevratnoj važnosti hrvatskoga narodnog preporoda za oblikovanje hrvatskoga standardnog jezika duže od stoljeca bila poticana i vješto promicana i od onih što su tako žarko željeli posvemašnje, a posebno jezično i pravopisno, jedinstvo hrvat-sko i srpsko.