- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- turizam
- putopisi
- IZ VELEBITSKOG DNEVNIKA
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

O knjizi IZ VELEBITSKOG DNEVNIKA
Velebitski dnevnici u originalu su tri sveščice požutjelih korica, zamrljane i zgužvane višekratnim dugim boravcima u platnenom ruksaku. Njihove stranice ispunjene su gustim i čitkim rukopisom, uredno ispisanim olovkom, a neposredne rečenice zabilježene su pred šatorom uz logorsku vatru, na sijenu u pastirskom stanu, uz peć u planinarskom domu ili pak na suncem obasjanoj livadi, negdje na Velebitu.
Iz tih zapisa i iz uspomena koje su oni pobudili nastala je knjiga "Iz velebitskog dnevnika". Najranije bilješke Sergej Forenbacher zapisivao je na papirima koji bi mu se našli pri ruci, a prvi dan svoje prve velebitske ture, dolazak i noćenje u planinarskoj kući pod Zavižanom u srpnju 1957. godine, zabilježio je na posljednjim, praznim stranicama Poljakovog "Planinarskog vodiča po Velebitu". Tada je i započela ljubav između Sergeja Forenbahera i planine, koja će potrajati punih pola stoljeća.
O njoj svjedoče sve opširniji i sve podrobniji zapisi u dnevnicima. S prolaskom godina mijenjali su njegovi osobni interesi, suputnici i mogućnosti, a usporedo s njima mijenjao se i Velebit...
U predgovoru svojem legendarnom Pustinjskom samotnjaku Edward Abbey je napisao: Većina stvari o kojima pišem u ovoj knjizi više ne postoji ili brzo nestaje. Ovo nije turistički vodič, nego elegija.
Isto vrijedi i za knjigu koju imate u rukama. Doživljaji o kojima pripovijeda Sergej Forenbacher nisu se odigrali tako davno, no mnoge od njih prožima duh nepovratno izgubljene prošlosti.