IZABRANA DJELA

O knjizi IZABRANA DJELA

Tada, sedamdesetih, kada sam pisao o Antunu Nemčiću, u prvom redu zanimala me literarnost njegovih tekstova, navlastito njegovih i danas književno živih i ljudski živahnih opservacija jednog putovanja.
Od tog aspekta ne odustajem, ali čini mi se da bih Putositnice danas mogao čitati i iz neke druge protege, a da dojmovi ne budu nimalo bljeđi i siromašniji.
Riječ je o djelu koje se može, a sve mi se više čini i mora čitati iz nekih drukčijih pozicija, jer Nemčićevo pismo jednostavno može i danas podnijeti breme različitih čitanja. Očito više no u času kada se tiskom pojavilo, bogatstvo Putositnica očituje se, između ostalog, i u čitljivosti teksta, iako i samo čitanje pruža novu pustolovinu, onu koju je Barthes imenovao ugodom u tekstu. I to, između ostalog, zbog vješta rječotvorstva i zavodljive jezične patiniranosti. Nemčićevo taljiganje zavičajem i Svijetom unijelo je u hrvatsku književnost mnogo novih kulturnih značajki. Ono otkriva nužnost kretanja otvorenih očiju i napregnuta sluha, traži jasne distinkcije i nužnost imenovanja viđenog, pa i oćućenog. Najbolja putna karta je obrazovanost...