IZJEDNAČENJE

O knjizi IZJEDNAČENJE

I sve te brojne knjige u mirisu tavanice! Beskrajni nizovi knjiga po cijelom prostoru potkrovlja. Ili, bolje rečeno, to počivalište knjiga skupljanih u nekoliko bogatih naraštaja, po svim stranama svijeta i u svim korama ljudske prošlosti. Bilo ih je doista posvuda: uspravnih, uspravljenih, stisnutih jedna uz drugu, između brončanih divokoza; stiješnjenih među stablima umrle šume; iza pozlaćenih okvira velikih polica i prostranih ormara, po stolovima i naslonjačima, rasutih po počivaljkama i krevetima, pa čak i po podu cijeloga, golemog potkrovlja; po dvoranama prvog kata i prizemlja.
Svuda oko sebe gledam te velike gomile pročitanih i nepročitanih knjiga koje čekaju na mar još nerođenih ruku. Nalazim čak i one koje su ostale nerazrezane i nedirnute. Međutim, naJviše je izlizanih, često korištenih i marljivo proučavanih. U biblioteci prvog kata, sve su knjige uvezane u svilu nježnih boja, a to su bile boje umirućeg dana. Ima ih i u drugim dvoranama, nalazim ih uistinu posvuda; one velike i opsežne stavljene su i raspoređene po policama od obojenoga metala; gledam ih gladnim očima i ostavljam ih da drijemaju u mlakosti toga dugoga ljetnog dana.