JEDNOROG I DJEVICA

O knjizi JEDNOROG I DJEVICA

"Miri!" Glas njene majke nije bio nimalo zadovoljan. "Koliko puta sam ti rekla da nikad ne smiješ samo otpustiti džindžuna?"
Šamiri otvori oči. U Basrabinoj kosi i na obrazima bilo je djelića banane. Grozd kraj vrata je nestao. No, dabro, nije ispalo baš najurednije, ali bila je blizu.
Na podu, tik pred Šamirinim koljenima, pojavio se grozd zrelog grožđa i gotovo smjesta se pretvorio u čokoladni kolač.
"O, ne...", zacvili Šamiri.
Basrabi zahihoće. "Ostatak sreće, djevojčice, želja srca tvoga. Divlja snaga džindžuna koju čak ni duh ne kontrolira. Sva sreća da si bila samo gladna." Ustala je i protegnula se. "Ali ja to ne bih jela", doda. "Nikad ne znaš što je prava želja srca tvoga."