KAD JE ROCK BIO MLAD - priča s istočne strane (1956.-1970.)

O knjizi KAD JE ROCK BIO MLAD - priča s istočne strane (1956.-1970.)

ZAMISLIMO SLJEDEĆI PRIZOR: subota je uvečer, daleko u prošlom stoljeću. Zapravo sam početak šezdesetih. U nekoj zabiti s improvizirane bine Doma kulture, iza izlizanih samtenih zastora zarolao se, poput Orient Expressa, električni boogie u ritmu tada senzacionalnog twista!
Ili, prizor drugi. Sa zamračene ljetne pozornice dalmatinskog malog mlsta, dekorirane jedino pojačalskim kontrolnim žaruljicama, što kao mačje oči vise u insceniranoj tmini, začuo se nevjerojatni rumba twang u jednom jedincatom akordu, otprilike ovako: denge - denge - deng, denge - denge - deng!
Prizor broj tri. U dvorani za tjelovježbu velegradske gimnazije, koja se subotom uvečer presvlači u toaletu prepunu plisiranih haljina, balerinki, sportskih sakoa, kravata i špicoka, električarski trendseteri započinju program: blijedi reflektorski snop već je na leđima gitarista. Njih trojica će se potom, jedan za drugim, licem otkrivati plesačima ili će se, čekajući refren, okrenuti savršeno zajedno.
Svaki od tih malih glazbenih prizora s elementima dirljive amaterske opsjene podiže temperaturu napetog gledališta ili potiče adrenalin sa zakočenog plesnog podija. Zatim kao da se s neke zamrznute filmske špice sve odjednom pokreće: latasti i tandrčući zvuk dobiva toliko iščekivanu koreografiju. I sad, koliko god scenska rasvjeta bila neuvjerljiva, manijakalno ulaštena tijela električnih gitara, nošena uvježbanim korakom silno ponosnih svirača, zaposjedaju pozornicu.