- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- proza
- drame
- KAD JE STAO SVIJET
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

O knjizi KAD JE STAO SVIJET
Knjiga drama Dore Delbiano Kad je stao svijet sadrži pet drama: „Kad je stao svijet“ (2016), „Odron“, „Motel“ (2002), „Pasivni otpor“ (2013) i „Epitaf“ (2006) koje su izvođene na raznim kazališnim pozornicama. Melankolična komedija „Kad je stao svijet“ podjednako posuđuje od čeških humorista i harmsovskog apsurda, situacijske komike i satiričnih alata, da bi se ispisala do zavojite cjeline premrežene bizarnim situacijama. Galerija obično-neobičnih likova priziva punokrvnu ansambl-predstavu, čije zaigrano putovanje počinje jednim tajanstvenim nestankom, a završava u nasilnoj spirali političkog pragmatizma. Zamah ove drame ambiciozan je, ali usprkos tome što se pred nama pojavljuju predsjednici i ministri, veleposlanici i zastupnici, inspektori i novinari, pa i sâm papa, osjećamo da smo u tekstu koji nas na sebe nagovara neuhvatljivom toplinom i razoružavajućim šarmom. U dramskom rukopisu Dore Delbianco ima elemenata realistične komedije i groteske, s duhovitim dijalozima. U vremenu u kojemu živimo, zbilja je takva da vapi za kazališnim prikazima Dora Delbianco poseže za tim realizmom dodajući mu komedijski prizvuk s tonom groteske, farse i satire. S tim elementima proizvod je kvalitetna dramska književnost ali i književnost za zabavu i razonodu („Motel“, „Mrak“, „Epitaf“). Dora Delbianco poput T. Williamsa suptilno psihološki ponire u odnose među likove i stvara poetičan ugođaj radnje, a kada tematizira životne laži kao jedinu varijantu opstanka u kriznim vremenima podsjeća na dramski rukopis M. Matkovića. Dora Delbianco uvijek žestoko komentira hrvatsku zbilju, kritizira anomalije našega društva i različite pojavnosti želeći dati svima lekciju protiv bezdušnosti protagonista želeći ujedno „odrezati“ mogućnost bijega u smijeh pred psihotičnim ponašanjem likova.