KATEGORIJA SUBJEKTA I METODOLOGIJA INTERPRETACIJE

O knjizi KATEGORIJA SUBJEKTA I METODOLOGIJA INTERPRETACIJE

Ugledni i svestrani znanstvenik, posebice na području filologije, dr. sc. Antun Česko,  opet nas je obdario iznimno zanimljivom knjigom. U dvije opsežne cjeline pozabavio se i kategorizacijom subjekta  i metodologijom interpretacije u književnosti. Premda je svoj rad sâm nazvao „teorijska knjižica“, ona je daleko više od male teorijske knjižice.

Zbilja je ovdje ispostavljeno autorovo razumijevanje i uspješno stiliziranje, uzorno u mnogim detaljima, cjeline hrvatske hrvatske teorijske misli u iščitavanju književne identitetske snage za osposobljenog recipijenta, ali i za formiranje i samostalnog i nacionalnog identiteta. Autor je uvažavao i pouzdane misli drugih znanstvenika, i domaćih i inozemnih, ali je uvijek sam tražio samostalna interpretacijske rješenja u čemu je središnja os bila kategorija subjekta. I stoga se pouzdano može reći da je Česko osmislio, izgradio, i analizom pokazao vrijednost svog interpretativnog interakcijskog sustava, uz pomoć, naravno, vlastite metodologije i stručnog nazivlja koje je navećim dijelom sam stvorio. Metodologije interpretacije i kategorija subjekta, složile su se u osmišljenu i funkcionalnu cjelinu. Autor je oblikovao svoj interpretativni sustav, uzornom izmjenom induktivnog i deduktivnog pristupa, uvažavajući i premise klasične i novije interpretativne metodologije, ali uvijek uz vlastitu unutartekstualnu ontološko-strukturalističku metodu. Tom je metodom iznimno uspješno interpretirao odabrane pjesme, prvenstveno iz Kranjčevićeva i Matoševa stvaralaštva, ali se može primijeniti i za druga djela. Stoga je ovo iznimno dragocjeno Ceskovo teorijsko-interpretativno djelo i za cjelinu hrvatske i teorijske i interpretativne misli i ugleda, prvenstveno zbog uvjerljive interpretativne metodologije i njezine primjene unutar tekstualne ontološkostrukturalističke koncepcije.

Autorova intepretacija dvadesetak uglednih hrvatskih tekstova, od analitičke ekspertize do promišljene sinteze, veliko je bogatstvo ove knjige i uzorak kojim bi trebala ići svaka hrvatska i teorijska i književna interpretacija. Tu je dokumentirano kako se to može raditi, uz interakcijske učinke i simbiozu fonetike, morfologije, leksikologije, sintakse i stilistike, ili kazano Českovim formulacijama „uz interakcijske učinke pojedinih glasova, slogova, riječi, većih sintaktičkih cjelina, u tvorbi stihova i strofa, pjesama“. Sve je tu pomno smišljeno i osmišljeno, a autorski subjekt može, i mora, prerasti, u metafizički subjekt. Samo takav može tvoriti i stvoriti djela interakcijskim sinkretizmom, odnosno kako Česko formulira, kako „trenutno stanje autorskoga subjekta djeluje na oblikovanje internoga konteksta, gdje se i fazionira metafizički subjekt“. Prijelaz od autorskoga do metafizičkog subjekta Česko je pokazao i uz pomoć primjerenoga književnoteorijskog nazivlja (često i filozofijskim leksikom), i uz pomoć čvrste filološke odredbe i prikladne funkcionalne paradigmatike.