KOLAC U RIJECI ZRMANJI

O knjizi KOLAC U RIJECI ZRMANJI

Kao ljudi od neona, blijedih lica stražari su odveli Zvonimira niza stubište, u podrum, u samicu.
Vodili su ga njegovi prijatelji, rođaci, dojučerašnji njegovi vojnici, baš oni koje je morao tražiti po gradskim krčmama, skrivene kod žena, ljubavnica, čekati ih da se vrate s nekog sumnjiva posla iz inozemstva, tipovi koji su uvijek tražili ili imali opravdanje za sve ono što nisu, a trebali su učiniti. Bili su od one vrste ljudi, koja uvijek kad zagusti dade petama vjetra, ali kada se sve riješi i stiša, kada dođe vrijeme podjele plijena, prve ih je čuti...
Kada su ga doveli do vrata samice, njih desetak, u čoporu, navalilo je na njega. Srce im se ispunjalo radošću dok su mu lomili kosti. Kopitali su ga kao životinje, prevršujući mjeru koje bi se znao držati profesionalni krvnik.
Slavni muž odavno više nije ni ženi ni domovini, i jedna i druga već imaju nove ljubavnike.
Sve ono što ih je izazivalo na neprijateljstva i sukobe, sad je gorjelo na zajedničkoj lomači po kojoj su netom pristigli vatrogasci počeli polijevati vodu.
Voda kao da ih je gutala više i brže od vatre. U već nabujaloj bujici, nepomična i potpuno izgorjela braća držala su se svojim kosturima kao dva crna kolca zabodena u vodu.