KULTURNA POVIJEST GRADA PERASTA

O knjizi KULTURNA POVIJEST GRADA PERASTA

Ova je knjiga širok i dubok povijesni prikaz civilizacije Perasta, u Boki Kotorskoj. Pavao Butorac, sasvim poput svog velikog suvremenika Fernanda Braudela, autora glasovite monografije Sredozemlje, razmotava ogromno platno jednoga grada. U njoj ne navodi samo prijelomne povijesne događaje poput bitaka, buna, promjena i smjena vlasti nego i nedatumsku i nediplomatsku povijest. Butorac daje da govore »obični« podaci: o komunalnim propisima, trgovačkim lađama, pučkim svetkovinama, sigurnosti–nesigurnosti grada, pustolovima i trgovcima, o odjeći, stanju i događajima u župama, porezima, svadbenim pravilima. Ništa manje, priziva i otkriva niz zanimljivih i dramatičnih podataka, događaja i dogodovština. Butorčevo povjesničarsko remek–djelo stoji uz bok klasičnim Braudelovim djelima, a anticipira moderne studije i istra-živanja u duhu glasovite École des Annales. Djelo je napisao dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća, na standardnom hrvatskom jeziku toga doba, te je doneseno i ovdje. Svakako, ono prelazi uži akademski i stručni interes, nije samo egzemplarni portret jednoga grada već je i autorov spomenik svom zavičaju u mijeni vremena. Ovo izdanje izlazi u Hrvatskoj po želji don Branka Sbutege (1952–2006), glasovitog svećenika, intelektualca i istaknutog čuvara kulturnog nasljeđa Boke Kotorske, budući da je crnogorsko izdanje ovog djela (izdavačka kuća Gospa od Škrpjela, Perast 1999., predgovor Miloš Milošević) dospjela u ruke hrvatskih čitalaca samo u malom broju primjeraka.

Pavao Butorac (Perast 1888. — Dubrovnik 1966.) potjecao je iz jedne od najuglednijih obitelji iz Perasta. Pučku školu završio je u Perastu, klasičnu gimnaziju u Kotoru, studij teologije u Zadru. Prije uoči I. svjetskog rata bio je profesor u Zadru na gimnaziji s hrvatskim nastavnim jezikom i predavao je hrvatski i talijanski jezik, te povijest i zemljopis (1914. — 1915.). Između ostalog, od 1918. do 1920. bio je rektor sjemeništa u Kotoru, a kao kateheta radio je na tamošnjoj gimnaziji. Kotorskim biskupom imenovan je 1938. a dubrovačkim 1950. godine i tu je dužnost obnašao do smrti. Bio je povjesničar i teološki pisac. S prilozima surađivao je u časopisima i novinama i pisao knjige; od objavljenih izdvajaju se Gospa od Škrpjela, Zmajevići i Boka Kotorska od najstarijih vremena do Nemanjića. Bio je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu.