- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- društvene znanosti
- filozofija
- LAKANOVSKI SUBJEKT - Između jezika i jouissance
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi LAKANOVSKI SUBJEKT - Između jezika i jouissance
Bruce Fink lakanovski je psihoanalitičar-praktičar, analitički supervizor i profesor psihologije na Sveučilištu Duquesne u Pittsburghu, u Pennsylvaniji. Član je pariške École de la Cause freudienne, ustanove koju je osnovao Lacan. Doktorirao je na Odsjeku za psihoanalizu Sveučilišta Paris VIII (Saint-Denis). Osim ove, autor je još triju knjiga o Lacanu: A Clinical Introduction to Lacanian Psychoanalysis: Theory and Technique (1997), Lacan to the Letter: Reading Écrits Closely (2004), te Fundamentals of Psychoanalytic Technique: A Lacanian Approach for Practitioners (2007).
“Subjektivnost se često smatrala inkompatibilnom ideji strukture, čak i onda kada je strukturalizam bio živ i zdrav. Izgledalo je da struktura isključuje samu mogućnost egzistencije subjekta, a ustvrđivanje subjektivnosti je izgleda potkopavalo strukturalističku poziciju. Čini se da je s pojavom ‘poststrukturalizma’ iz mode izašao i sam pojam subjektivnosti, a Lacan je jedan od nekolicine suvremenih mislilaca, koji je njegovoj razradi posvetio znatan trud.
Lacan, kojega su neki nazvali ‘strukturalistom’, a drugi ‘poststrukturalistom’, zadržava i u rigoroznom teorijskom okviru brani oba pojma – strukturu i subjekt. Međutim, budući da subjekt lišava toliko mnogo značajki koje mu se obično pripisuju u zapadnoj misli, te da neumorno izlaže rad strukture u psihoanalitičkim i književnim kontekstima, nije uvijek lako vidjeti koja je uloga u Lacanovu djelu ostavljena subjektu. Za čitatelja Lacanovih tekstova poteškoća se sastoji u tome što njegov pokušaj izoliranja subjekta, u različitim fazama njegova učenja, dobiva mnogo različitih oblika, a ne stapaju se svi u neku lako prepoznatljivu koncepciju subjektivnosti.”