LAKO PREVOZNI ZDRUG HRVATSKE LEGIJE

O knjizi LAKO PREVOZNI ZDRUG HRVATSKE LEGIJE

Kada je otpočeo ratni sukob između Njemačke i Sovjetskog Saveza u vodstvu Nezavisne Države Hrvatske ocijenili su da će rat biti kratkotrajan i da će Njemačka iz njega nesumnjivo izaći kao pobjednica, za što je ocijenjeno da će pridonijeti učvršćivanju njezina međunarodnog položaja. Iz tog razloga su u vodstvu NDH smatrali da je potrebno da se i Hrvatska uključi u ovaj rat, makar i na simboličkoj razini, tim više što je to bila i njezina obveza kao jedne od potpisnica Trojnog pakta. Hrvatske oružane snage u to vrijeme organizacijski još nisu bile sposobne za slanje vlastitih postrojbi na Istočno bojište pa je, u dogovoru s njemačkom stranom, odlučeno da je najpogodnije ustrojiti dobrovoljačke jedinice koje bi se borile pod njemačkim zapovjedništvom. Ove jedinice nosile su zajednički naziv Hrvatska legija i činile su je postrojbe iz sastava zrakoplovstva, mornarice i kopnene vojske. Hrvatska legija nije se borila kao cjelina, već su njezine komponente ušle u sastave odgovarajućih postrojbi njemačke vojske. Svi časnici, dočasnici i momčad bili su hrvatski državljani, a u obzir su dolazili samo oni dobrovoljci koji su udovoljavali ondašnjim rasnim zakonima. Na odorama su nosili oznake njemačkog suvereniteta i odgovarajuće njemačke oznake činova, a kao znak pripadnosti domovini nosili su na desnom rukavu bluze i ogrtača, kao i na desnoj strani kacige hrvatski povijesni grb. U pogledu vojno-stegovnog postupka bili su podvrgnuti pod propis o vojnoj stezi Hrvatskoga domobranstva, a u pogledu sudskog pod njemačko pravo.

(Zaključak mr. sc. Amira Obhođaša u knjizi “Lako prevozni zdrug: u borbama od Une do Dona, kolovoz 1941. – prosinac 1942.”)