LAKU NOĆ, SLATKO SANJAJTE

O knjizi LAKU NOĆ, SLATKO SANJAJTE

Najveći moravski grad Brno teško je ranjen, posljednjih dana Drugog svjetskog rata iscrpljujućim bombardiranjima pretvoren je u ruševinu, bez vode, struje, hrane, prepun beskućnika i leševa. Za neke četvrti još se vode borbe iako su Rusi već zauzeli dobar dio grada, gleda se u nebo i očekuje pomoć od Amerikanaca, a umjetnine i nakit prodaju se za komad špeka u kolodvorskoj hali, odakle na putešestvije po gradu kreću tri junaka i jedna, valjda, mačka. Židovski mladić koji je izbjegao koncentracijski logor vraća se sa sela, gdje je izbjegao rat, svojoj kući, znajući da mu je obitelj pobijena, a dva Brnjaka, jedan dotepenac napola Finac napola Rus, i rođeni Brnjak, kreću u potragu za lijekom za grad i napaćene stanovnike. Sve što dožive u dva dana ima težinu cjeloratne pustolovine.
Uz teme stradanja, židovske sudbine, istjerivanja Nijemaca, smjene vlasti, ideologija te okupatora i osloboditelja – pozornost okuje i pripovjedna magija romana. Svuda uokolo je kaos, a junaci, a više od svih pripovjedač, imaju neutaživu potrebu iz te zbrke iščarobirati smisao s početkom i krajem. Ne prestaju pričati priče jedan drugome, melju li melju, ali ih i sanjaju, zamišljaju, one im se pričinjaju ili doista odigravaju pred očima. Kao da tako bježe od smrti. Priče nastaju u nultom vremenu, prije postanka novog svijeta, kad su od starog ostale samo ruševine. Ali u tim ruševinama su ljubavne romanse, obiteljske tragedije, cirkuske zgode, predstava "Labuđeg jezera". Doznajemo štošta i o najljepšim leptirima na svijetu, ruskoj revoluciji, mreži rogonja, jezeru duboko ispod grada, te kako su se patuljci spasili od "konačnog rješenja", kakvu moć ima mistični klan koji pokušava spasiti svijet te kako se svijet uopće spašava, kako je umrla Mata Hari, i nastala Ćelava pjevačica.
Ova je proza filozofična, ali razigrana, brbljava i iskričava, s humorom ponekad bizarnim i mračnim, a ponekad kabaretskim i razdraganim. Kratochvil priču izmami i ondje gdje ne bismo ni pomislili da je uopće može biti. Priče se za njega lijepe, sve što vidi i čuje poput alkemičara pretvara u priču.
I to kakvu.