LARI I PENATI BRIBIĆEVA DOMA

Autoričina dvodijelna kronika koja u prvom dijelu romana prati život Bribićevih u njihovoj ličkoj postojbini tijekom 19. stoljeća, a u drugome donosi sliku ličkih doseljenika u susjednu Bosnu, književno je djelo koje se usprkos tradicionalistikom obilježju svoje poetike pretvara u sugestivno čitalačko štivo koje na svojim najboljim stranicama doseže autentičnost i snagu Budakove ličke sage kao i psihološku autentičnost Andrićevih likova, posebice onih iz njegovih bosanskih kronika. Tri generacije Bribićevih koje su fabularna okosnica romana tri su hrvatske generacije koje su u jedno i pola stoljetnom trajanju na životnoj sceni determinirane svojim socijalnim položajem, svojom vitalnošću kojom prkose svojoj sudbini, kao i svojim suživotom sa susjedima druge vjere, nacionalne svijesti, kulture i svjetonazora. Pod nemoćnom zaštitom svojih kućnih Lara i Penata, a kojima autorica priključuje i autentićne Domaće, mitske duhove hrvatskih kućnih ognjišta, Bribići izrastaju u reljefne književne likove koji su možda impresivniji u svom kolektivnom identitetu nego u pojedinačnom, kao što su snažnije determinirani svojom ukorijenjenošću u zemlju kao egzistencijalni nego kao socijalni pojam.