LEKSIKON EVANĐEOSKOGA KRŠĆANSTVA

O knjizi LEKSIKON EVANĐEOSKOGA KRŠĆANSTVA

Evanđeoski pokret, nastao tijekom duhovnih buđenja u osamnaestom i devetnaestom stoljeću, utjecao je u dvadesetom stoljeću djelomice na sve kršćanske crkve: katoličke, pravoslavne, protestantske i evanđeoske. Vjernici evanđeoskog pokreta sudjeluju u različitim crkvama: anglikanskim, reformiranim, evangeličkim, pentekostnim, baptističkim, karizmatskim, katoličkim i dr. Naglašavaju autoritet Biblije, Božju suverenost, iskustvo obraćenja Bogu, potrebu za življenjem svetoga života, nasljedovanje Isusa Krista (učeništvo), očiglednost novodoživljene ili obnovljene osobne vjere, koja se djelatno iskazuje u evangelizaciji i služenju potrebitima. Djelovanjem Svetog Duha tijekom devetnaestoga i dvadesetog stoljeća nastale su u žaru evangelizacije svijeta brojne evanđeoske denominacije i samostalne mjesne crkve, koje početkom dvadeset prvog stoljeća broje više stotina milijuna vjernika. Trend rasta svjetskoga evanđeoskog kršćanstva učinio ga je relevantnim fenomenom i predmetom znanstvenih istraživanja.
U Hrvatskoj naziv evanđeoski kršćanin ima dvojako značenje: 1. naziv za sve kršćane koji svoju vjeru i praksu temelje na evanđelju i pripadaju različitim crkvama (baptističkoj, evangeličkoj, evanđeoskoj, Kristovim crkvama, samostalnim mjesnim crkvama), 2. naziv za vjernike Evanđeoske pentekos-tne crkve.