LETA - umjetnost i kritika zaborava

O knjizi LETA - umjetnost i kritika zaborava

Sve kulture nastojale su slikovito predočiti fenomen zaborava. Naslov ove knjige je jedna od takvih veličanstvenih mitoloških vizualizacija: u predodžbi antičkih Grka Leta je podzemna rijeka iz koje moramo piti "da negdašnje minu nas tuge", dakle kako bismo zaboravili što smo doživjeli u svijetu živih i tako ušli u svijet mrtvih. U grčkome jeziku suprotnost zaboravu je istina, a-letheia, "ono ne-zaboravljeno".
Pred nama je Leta, najpoznatije djelo velikog njemačkog romanista Haralda Weinricha, književnopovijesna kritika i razmatranje teme zaborava kroz priče iz svjetske književnosti. Brojni primjeri, od Platona i Sv. Augustina do Nietzschea ("zaboravni su blaženi!") i Freuda (koji je, naravno, tvrdio kako zaboravljamo s nakanom koju pshihoanaliza može raskrinkati i iz dubine nesvjesnog izvući na svjetlo svijesti) pokazuju nam kako je ponekad upravo zaborav jedan od prvih preduvjeta stvaralaštva, l nemojmo zaboraviti da Casanova nikad ne bi postao slavan zavodnik da vino nije pripomogle zaboravljanju propovijedi koju je mladi klerik trebao održati, ali eto, nije... A ovaj naš zakutak Europe osobito je osjetljiv na društveni zaborav, pogotovo njegovu političku dimeziju, gdje je namjera brisanje nekoga ili nečega iz kolektivne svijesti.