LIBAR GLAGOLJAŠA DON ANTONA OD SILBE

O knjizi LIBAR GLAGOLJAŠA DON ANTONA OD SILBE

Barem u trima predmetima don Anton Garofal Bakalar svojim Librom čini upitnima naša ustaljena shvaćanja:
1. Dokazi za sud da je hrvatskim jezikom moguće izraziti i zahtjevnije, apstraktnije i preciznije misli tražili su se među latini-čkim štokavskim bogoslovnim djelima: tako je Antun Kadčić 1729. izdao u Bolonji Bo-goslovje diloredno, a bosanski biskup Marko Dobretić u Anconi 1782. Kratko skupljenje ćudoredne Hiti moralne bogoslovice, te je već F. M. Appendini isticao sposobnost hrvatskoga jezika za obrađivanje težih tema. A Garofalov je dijački priručnik moralnoga bogoslovlja napisan 1726. glagoljicom i čakav-štinom!
2. Kad se u hrvatskoj znanosti o književnosti pisalo o Gralu sasvim se naravnim smatralo da je ta mistička tema pripadna isključivo zapadnoeuropskoj kasnosrednjovjekovnoj književnosti te da hrvatska i slavenska srednjovjekovna ćirilometodska predaja s tom najčuvenijom relikvijom kršćanskoga svijeta nema ništa zajedničko. Međutim, već jedan žakan glagoljaš nastoji objelodaniti istinu daje Gral uvijek vidljiv i svima dostupan: i na misi pri transsupstancijalizaciji i u knjigama koje euharistiju problematiziraju, pa bilo to tek skolastički i teološki, no o tome piše u skladu s uvjerenjem daje Istina skrivena u dubinama i prekrivena simbolima.
3. Uobičajeno pisanje o značenju sakramenta euharistije, ili pak o nedostižnosti rajske svjetlosti, nebeske slave, zapravo je, dakle, pisanje o sv. Gralu i njegovoj svjetlosti. A don Anton Bakalar Garofal to nije izrekao izravno - tu gotovo her(m)etičku spoznajnu novost on obznanjuje posrednim i zahtjevnim načinom: crtežima umjesto riječima, etimologijom imena, simbolikom glasova, glagoljskim ideogramima i grafostilemima, prožimajući u nerazlučivo jedinstvo likovni izraz s jezičnim.