LICA KULTURE

O knjizi LICA KULTURE

Od kada se o kulturi više govori u množini nego jednini, namnožili su se nesporazumi i pogrešni pristupi tom specifičnom skupu ljudskih djelatnosti. Jedan takav pristup, koji opisuje gornji citat, sastoji se u nagomilavanju različitih značenja kulture, što interpretacije pretvara, slično Heraklitovu mišljenju o sveznadarima, u »loše majstorije«: čitatelja se ostavlja u nedoumici s obzirom na to što se hoće objasniti. Na primjer, da li pripadnici različitih kultura međusobno ne komuniciraju zbog toga što pripadaju različitim kulturama ili zbog nekog drugog razloga? Pa ni većina pripadnika jedne kulture međusobno ne komunicira. Isto tako, kada komuniciraju, je li tome razlog kulturna različitosti ili istovjetnost? Drugi pogrešan pristup ogleda se u pokušajima izjednačavanja naroda s pojedinim kulturama, kao čvrstim i jedinstvenim, za sve pripadnike važećim, sustavom pravila, a odstupanja koja mogu biti i veća jednostavno se zanemaruje: kao da se u potonjem slučaju radi o izdajstvu naroda. Slična pogreška nastaje kada se ponašanje pripadnika neke zajednice obavezno pripisuje »kulturi« njegove zajednice, osobito kada je taj počinio nasilje u ime svoje zajednice, bila ona pleme, nacija ili imigrantska zajednica. Prvi tip pogreške može se nazvati sakupljačkim, a drugi već notornim esencijalističkim. Budući da je o pogrešci esencijalizma napisano već toliko uvjerljivih kritičkih tekstova, a o prvoj malo ili gotovo ništa, to ću se u nastavku posvetiti toj pogrešci, sakupljačkim definicijama kulture...