LJETO

O knjizi LJETO

Održati i obraniti ljudsku svijest i savjest temeljna je Camusova težnja, i ona ga, u različitim etapama, vodi od vizije apsurdnog svijeta do otkrivanja vrednota koje su izvan dohvata besmisla. Prema tom procesu misli mogu se među Camusovim djelima razlikovati takozvana apsurdna i revoltirana djela. Prva su umjetnički odraz općeg osjećaja besmisla svojstvenog mladom naraštaju književnika oko četrdesetih godina dvadesetog stoljeća. Pripovijest Stranac i njezin filozofijski odraz Mit o Sizifu izražavaju polaznu točku priščeve misli: spoznaju o apsurdnosti postojanja u svijetu, gdje je čovjeku sve strano i neshvatljivo. Filozofijska koncepcija Sizifa umjetnički se ostvarila u Strancu, dok su kazališna Camusova djela iz tog razdoblja - Nesporazum i Kaligula - konzekventnija i smjelija od pripovjetke i eseja. U njima apsurdni čovjek, oslobođen svih zakona i stege društva, pokretan jedino sviješću o besmislu svega, stupa u akciju. Neumoljiva logika dovodi ga do zločina (u Nesporazumu), do ludila i destrukcije (u Kaliguli).

“Već pet dana kiša je bez počinka tekla na Alžir, na kraju je smočila i samo more. S vrha neba koje je izgledalo neiscrpno, padali su na zaljev neprekidni pljuskovi, ljepljivi od gustoće. Sivo i meko poput velike spužve, more se nadimalo u zaljevu bez obrisa. Ali površina vode činila se gotovo nepomičnom pod upornom kišom. Samo bi tu i tamo neki neprimjetni i široki pokret dizao nad more mutnu paru što je prodirala u luku pod obručem vlažnih bulevara”.

Knjiga Ljeto je sazdana od ovakovih živih i doživljenih prizora. Cijeli je Mediteran tu, Mediteran Alžira, Grčke, Italije, Europe. Ljeto je možda najljupkije djelo Alberta Camusa. Njemu, Camusovom Ljetu, uvijek i stalno se vraćamo jer je to znak radosti, znak susreta s blagim sjećanjima pisca Camusa na prošlost i sadašnjost mediteranskih krajobraza, mediteranske klime, bogate povijesti ispunjene tolikim slavnim i bizarnim likovima i događajima.