LOVOSTAJ.

O knjizi LOVOSTAJ.

Nakon „Početnih koordinata“, najnagrađivanije, ne samo prve zbirke poezije koja se pojavila kod nas, druga zbirka „Lovostaj.“ Monike Herceg ispunit će nova, visoko postavljena, očekivanja. „Lovostaj.“ nije slovostaj, dapače, Herceg je isporučila opsežnu i izdašnu zbirku. U lijepom naslovu krije se i ključno slavensko jat slovo, i mnoge njegove refleksije, jer ova zbirka reflektira i jezik i misao. Misaono se možda krije u olovostaj, jer ovo je zbirka koja inzistira na humanističkim i pacifističkim vrijednostima, također na ekološkim, u njoj se prepliću feminizam i znanost, antropologija i mitologija, i najčešće susreću u tijelu.
Kruno Lokotar

Knjiga, podijeljena u tri točkama odijeljena bloka (prije nego zasebne cjeline), otvara čitav niz „velikih“ i „malih“ – ali zato ništa manje važnih – tema, u rasponu od majčinstva i osobne povijesti baštinjene iz prve knjige do nasilja nad ženama, diskriminacije u znanstvenoj zajednici te širenja područja borbe za žensku emancipaciju općenito. Autoričine su metafore precizne a slike konkretne; poetički prosede ove knjige pomno je promišljen i dosljedno proveden. Nad mitologijom pjesničkog subjekta i njegovog neskrivenog i dominantnog racija, kao tajne, ali referencijalno i citatno prisutne dobre čuvarice, bdiju figure kanonskih svjetskih pjesnikinja poput Szymborske ili Sylvije Plath. Ova je knjiga pisana kao magnet za metke upućene nježnim životinjama skrivenim negdje duboko u našim njedrima; njezinim čitanjem ta se sićušna bića čuva, njeguje.
Marko Pogačar