MALI KONVERZACIJSKI LEKSIKON ZA KUĆNE PSE

O knjizi MALI KONVERZACIJSKI LEKSIKON ZA KUĆNE PSE

Ja sam pas jedne književnice. Kao takav dovoljno dobro znam koliko je stvorovima na našoj planeti važan jezik, te da je među svim jezicima onaj ljudski najvredniji. Ako ništa drugo, prehranjuje domaćinstvo u kojem živim. No i svim drugim domesticiranim psima ljudski je govor značajan za osiguranje egzistencije, i to točno onoliko koliko njime ne vlada. Tko zna govoriti zadužen je za telefon. Tko zna govoriti mora ići u dućan, odgovarati na poštu, ispričavati se i stalno nešto učiti. Onoga koji šuti, naprotiv, opslužujemo od nula do dvadeset i četiri, izvodimo na fizičko osposobljavanje i, budući nije spreman za razgovore u četiri oka, puštamo da spava na miru. Donosimo mu hranu i njegujemo krzno. Jedino iz folklornih razloga mora svako toliko lajati pred vratima, i to ako je bio tako glup da se kao mlad izlajao da posjeduje organ za glasanje.