MEĐUKNJIŽEVNA TUMAČENJA

O knjizi MEĐUKNJIŽEVNA TUMAČENJA

Ako možeš da vidiš uništeno djelo svoga života / i bez riječi da ga ponovno gradiš /.../ Ako možeš da zadobiješ pobjedu poslije poraza / i da te dvije varke podjednako primaš - dvije su jednostavne rečenice iz pjesme Svome sinu kao testament engleskoga nobelovca Rudvarda Kiplinga, koje možda najbolje mogu odrediti pomiješane osjećaje kojima sam bio opterećen prilikom zaključivanja svoje nove knjige naoko nepretenciozna naslova Međuknjiževna tumačenja. Naime, prigodom drugoga hrvatsko-slovenskoga slavističkog skupa dijelom posvećena novim medijima odjednom sam shvatio da su nove povijesne okolnosti najviše pogodile one malobrojne među nama koju su morali ili htjeli sve promijeniti: studente, studij, težišta u svom znanstvenom radu, postavši dijelom i sami novim medijem, od već pomalo zarađenoga mjesta u struci odustati te započeti gotovo od početka. I to u najgorim, poratnim uvjetima.
Primjerice, morali smo ponovno preispitati odnose, upravo osnove, među južnoslavenskim jezicima, odgovoriti na pojednostavljenja i nanovo stvorene stručne, odnosno nove ideološke konstrukte, koji nam nisu ostavljali puno prostora za djelovanje. Bilo se potrebno kritički javno odrediti, u krajnje nepovoljnim vremenima, skoro na rubu polemike, prema objedama ili prebacivanjima "krivice", odnosno prema, za nas preostale hrvatske južnoslaviste, egzistencijalno važnom, a kako je izgledalo, beskonačnom sužavanju smisla i svrhe, ciljeva našega znanstvenoga djelovanja. Valjalo je nanovo rekonstruirati temelje struke koju smo mnogi studirali u drugačijim povijesnim okolnostima, a za koju se u javnosti odjednom govorilo samo u ekscesnim prilikama i samo pogrdno, te istodobno mirno nastaviti svoja istraživanja, kao da se ništa nije dogodilo. Zaista nije bilo lako, o čemu govore mnoge "prekvalifikacije" na kroatistiku kod niza naših stručnjaka i dijelova struka, kao i zatiranja i/ili neosnivanja novih južnoslavističkih katedri na većini hrvatskih fakulteta. Svi kao da smo od srodnih južnoslavenskih jezika ili Hjepe književnosti naših susjeda bježali kao od svoje vlastite sjene. I sam sam bio svojedobno pokoleban, do odustajanja.