MIROSLAV KRLEŽA - HRVATSKI KLASIK

O knjizi MIROSLAV KRLEŽA - HRVATSKI KLASIK

Miroslav Krleža – je li on klasičan pjesnik? Je li on hrvatski klasik? To pitanje stoji u pozadini ove knjige, premda ona govori u kronološkom redoslijedu o privatnom životu, političkom razvoju i ideološkoj orijentaciji autora koji je bio utjecajniji i plodonosniji nego bilo koji drugi. Počeo je kao samokritičan ekspresionist i tjerao književnost na lijevi, sociokritički kolosijek, propagirajući lenjinske teze i pacifističke teme. Predosjetio je dogmatizam sovjetske – staljinističke – estetike kao negaciju lijeve umjetnosti, pa je sve otvorenije kritizirao socijalistički realizam, dosljedno dijalektički, sve do takvih pozicija koje su komunistički dogmatičari smatrali trockizmom. Upravo u toj fazi, od 1928. do 1938., Krleža piše svoje najbolje drame, romane, pjesme i eseje te, kao remek-djelo među njima, Balade Petrice Kerempuha, kako bi dokazao da postoji i lijeva literatura koja je na visokoj umjetničkoj razini. Takvo koncentrirano i široko književno majstorstvo, kakvo Krleža pokazuje u tim godinama, nije poznato ni u hrvatskoj ni u drugim literaturama. Krležine političke aktivnosti bile su mnogostruke i, možda, u svoje vrijeme važne i efikasne, isto tako kao što je nakon Drugoga svjetskog rata njegova angažiranost u jugoslavenskoj enciklopedistici. Ali sve to malo znači prema književnim djelima koja je stvarao u početnoj fazi (novele), u majstorskoj fazi (sve rodove) i u kasnom razdoblju, kada još piše dramu Aretej i veliki roman Zastave. Stoga u središtu ove knjige stoje interpretacije Krležinih književnih djela ali ona upućuje i na dugogodišnji zajednički život Bele i Miroslava Krleže, na postojani odnos s Josipom Brozom Titom i na Krležine veze s komunističkom partijom koje su važne u njegovu životu i opusu.

 Unatoč Krležinu ideološkom angažmanu, koji je snažno upisan u njegov život i djelo, knjiga profesora Lauera potvrđuje ocjenu da je riječ o hrvatskom klasiku 20. stoljeća ne samo u domaćim nego i u svjetskim okvirima. Riječ je o posebnoj stranici u Lauerovoj kroatologiji ali i o viđenju cjelovite Krležine osobe od ideologije do umjetnosti koja će obradovati sve znalce Krležina djela te privući novi krug čitatelja velikom imenu hrvatske književnosti i kulture.