MISTIČNA TEOLOGIJA - Znanost ljubavi

O knjizi MISTIČNA TEOLOGIJA - Znanost ljubavi

U dvadesetom stoljeću svjedoci smo jednog velikog buđenja interesa za mistiku. Kako mnogi proučavatelji dobro uočavaju da mistična iskustva spadaju među najvažnija iskustva u ljudskom životu, javlja se velik broj znanstvenih radova o misticima, kako onih s Istoka tako i sa Zapada. Ali od toga još i važnija jest činjenica da danas mnogi prakticiraju meditaciju i zadiru u dublja stanja svijesti koja se obično nazivaju mističnim. Ponavljajuči kakvu mantru ili prateći svoj dah ili prebirući u sebi po kakvoj izreci iz Svetog pisma, osječaj u kako ulaze s onu stranu misli u jednu objedinjujuću svijest gdje u dubokog šutnji počivaju u prisutnosti jednog velikog misterija koji prožima čitav univerzum.
Kada se ulazi u dublja stanja svijesti potrebno je imati duhovno vodstvo i pomoć. Na to upozoravaju sve velike mistične tradicije, jer na putu prema misteriju koji leži u srcu svega kriju se brojne opasnosti. Bez pouzdanog vodiča lako se može zalutati, čak stadati u olujama ili naprosto tapkati na mjestu ne ostvarujući nikakav napredak.
No, srećom, još od ranih stoljeća naše ere postoji unutar kršćanstva znanost mistične teologije kojoj je osnovni cilj da ljude pouči umjeću molitve i sigurne ih provede kroz tamnu noć sve do samog vrha gore. Prvo poznati spis o mističnoj teologiji napisan je krajem četvrtog ili početkom petog stoljeća, a napisao ga ne neki nepoznati sirijski monah, uvelike pod utjecajem neoplatonizma, koji je svoje djelo pripisao Dioniziju Areopagitu. Njegova je mistična teologija napisana u obliku pisma jednom svom učeniku kojem daje praktične upute kako da se popne na goru molitve. Te ga upute vode iznad mišljenja, bilo slikovitog ili pojmovnog, u neku vrstu oblaka ne znanje gdje se poput Mojsija, Boga susreće u neproničnoj tami.
U isto to vrijeme pustinjski oci u Egiptu svoje učenike vode putem kontemplativne molitve i podučavaju ih pomirenju u bezriječnu tišinu gdje se može susresti Boga. Njihovo je učenje duboko utjecalo na istočno kršćanstvo gdje će mistična teologija doživjeti svoj procvat, osobito s hesihastima kad svoje učenike budu upućivali u Isusovu molitvu vodeći ih k vrhuncima kontemplacije. Pustinjački su oci izvršili utjecaj i na zapadno monaštvo gdje je kontemplacija pustila korijenje koje se i dan danas drži.
Četrnaesto je stoljeće iznjedrilo jednu čitavu lepezu mistika na području Rajne, Nizozemske i Engleske. Ti su se mistici također bavili duhovnim vodstvom i poučavanjem. U Engleskoj nepoznati autor Oblaka neznanja, koji je također preveo Dionizijevu Mističnu teologiju, šalje učeniku pisma kojima ga podučava kako da uđe u taj oblak, kako da izbjegne zamke i prebrodi teškoće. Sličan se pokret ljavlja i u šesnaestom stoljeću u Španjolskoj gdje karmeličani podučavaju neku vrstu ekstatične mistike zasnovane na Kristovu križu i odricanju od svega poradi ljubavi. Na tom putu kontemplativac prolazi kroz tamnu noć duše dok ne dođe do vrhunca gore Karmel ili kroz razne odaje dok ne dođe do središta nutarnjeg dvorca.
Pisac ove knjige vjeruje da je došlo vrijeme da se za ljude 21. stoljeća nanove napiše mistična teologija. Došlo je vrijeme da joj se vrati počasno mjesto u nastavnom programu teološkog studija. Međutim, ona se u 21. st. ne može podučavati na isti način kao što je to bilo od četvrtog do šesnaestog stoljeća. Potrebno ju je obnoviti i osuvremeniti, mora postati relevantna. Izazov s kojim se danas susrećemo jest da ostajući vjerni Evanđelju i tradiciji pokrijemo sve one probleme koji su se javili u 20. st.